Poslednji
film koji smo gledali na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu jeste ukrajinski
film „Redakcija“ u režiji Romana Bondarčuka, koji je bio u glavnom takmičarskom
programu. Od početka je film postao vrlo intrigantan i Bondarčuk je uspeo da me
u prvih petnaest minuta uvuče u njegov uvrnuti pogled na savremeno društvo i
život istog.
Juro
je istraživač koji pokušava da pronađe ugroženu vrstu dabra u jednom predelu u
Ukrajini. Prilikom potrage uslika opaki zločin koji počne da mu opseda um. U
potrazi za istinom, Jura prolazi kroz birokratiju i nepravdu novinarskog sveta
dok polako shvata u kakvoj državi živi. Bondarčukova Ukrajina je jedna oluja
lažnih, spinovanih vesti, nameštenih političkih izbora i misterioznih sekti. Pa,
možda je njegova verzija ove države sličnija pravoj nego što smo mislili. Juri
na svom putu upozna mnoge zanimljive ličnosti i upada u mnogobrojne zavrzlame
koje će ga naterati da se promeni. Pitanje je samo da li je moguće ostati dobar
čovek u takvom okruženju?
„The
Editorial Office“ ima zanimlijv, ali malo nekonsistentan narativni ton. U
jednom trenutku je ozbiljan, dok je u drugom neka vrsta mračne komedije. Iako
mi nije smetala da česta promena, trebalo je vremena da se adekvatno uspostavi i
da dobije svoj upečatljivi identitet. Dobra je socijalna satira modernog
društva koje se može vezati za mnoge države Istočne Evrope, ne samo Ukrajine
(balkanske države). Nikog nije briga za istinu, već samo da prežive dan i možda
se malo zabave usput. To je tužna istina koju Juri mora da shvati za svoje
dobro.
Bondarčuk
se u filmu dotiče mnogih tema. Borba protiv dezinformacija, očuvanje životne
sredine, potraga za ličnim identitetom... Pritom, sve to dok poznatom svetu
preti neka katastrofa, u ovom slučaju invazija Rusije. To su neke od glavnih
tema zbrkane u 127 minuta. Ne dođu baš sve do svog vrhunca, ali su dobro
pomešane i rade jedna sa drugom.
„The
Editorial Office“ je film koji je uspeo da sakupi dušu Ukrajine i da obavesti ostatak
sveta kako se tamo živi, odnosno kako to vidi Roman Bondarčuk na svoj zanimljiv
način. Tera svoje gledaoce da se bave pitanjima istine i pravde, ali i
postojanjem ličnog i svojevrsno upečatljivog identiteta u modernom društvu. Definitivno
nije bio loš kraj za ovih par dana festivala.
Comments
Post a Comment