RECENZIJA JE BEZ SPOJLERA!
Igranje Holivuda nije strana pojava u
domaćoj produkciji filmova/serija. Zapadnjački filmovi su neretko bili i ostali
inspiracija mnogim scenaristima i rediteljima sa ovih prostora. Katkad je to
poigravanje i opravdano, ali ove godine je publika već dobila takav jedan film,
u vidu neproslavljenog „akcionog trilera“ Poslednji
Strelac. Dok je to bio (malo je reći) mizeran domaći upliv u John Wick svet, Izolacija Marka Backovića je ipak nešto malo drugačije, više
naginje ka trileru sa elementima horora. Može se reći, M. Najt Šjamalan na
domaći način, uključujući i dobre i loše stvari po kojima je ovaj reditelj
poznat. Možda je tu ipak više ovih loših...
Mladi perspektivni biolog Jovan dobija
visoko plaćeni posao u struci, sa malim obrtom. On mora da bude sam u dubini
planine, okružen surovom divljinom. Misteriozni posetioci u noći i čudni pozivi
ga uveravaju da se uvalio u nešto uvrnuto što će ga koštati zdravog razuma, a
možda i života... Jovan je tu kako bi posmatrao raznovrsnu planinsku faunu, ali
ko njega posmatra? Na to pitanje, a i na mnoga druga će rediteljski/scenaristički
odgovoriti Marko Backović, kome je ovo prvi dugometražni igrani film.
Narativno, film zapravo obećava. Ovo
nije nešto što se često nudi domaćoj publici. Triler/horor je redak žanr koji
se ne može naći toliko puta godišnje na domaćim bioskopskim repertoarima. Pritom,
premisa filma i način na koji je izvršena donekle podseća na nešto što se može
videti „preko bare“ ili barem na nekom striming servisu. Ali hvale ostaju na samoj
premisi, jer je donekle ambiciozno, ali razočaravajuće primenjena.
Izolacija traje 81 minut,
uključujući i odjavnu špicu. Prve dve trećine su zapravo poprilično solidno
odrađene, pune napetosti i nekih istinski strašnih trenutaka. Backović stvara
adekvatnu filmsku atmosferu, kadrovima je valjano opisao planinu i zapravo
koliko je Jovan izolovan (haha). Prvih pola sata ni nema neke velike probleme,
zapravo sam bio intrigiran i uključen u to šta se dešava. Misterija se odvijala iznenađujuće fino. Dve trećine filma je zapravo prežiljavački triler sa
elementima horora, ali zadnja trećina je ono što je upropastilo ovaj film. Kula
koja je donekle građena dobro se jednostavno urušila i od filma napravila nešto
zbrzano i nedorečeno. Ambiciozno, ali aljkavo.
Za film koji ima više obrta od kružnog
toka, vreme trajanja jednostavno nije bilo dovoljno. Ovo je mogao da bude triler/horor
sa zanimljivim obrtom, ali kreativni izbor da se ode baš u ovom pravcu mi je
jasan, ali nedovoljno dobro postavljen. Ako ste gledali Šjamalana, ovaj film se
može najbolje uporediti sa filmom The Village.
Šta god da je publiku trebalo da šokira ili iznenadi je samo bilo
zbunjujuće i naizgled ubačeno naglo i bez ikakvog prethodnog postavljanja. Pritom,
u zadnjoj trećini se toliko stvari dogodi da ne postoji vreme da se sve lepo
slegne i zapravo ima nekog učinka. Znam da ovakvi filmovi ne treba da imaju
nešto mnogo emotivnog temelja, ali za obrte ovakve vrste moraju da se barem
malo uspostave u priči ili barem bolje ubace. Da je film trajao barem 100
minuta, postojala je mogućnost da se malo više sve razvije i da ima više
smisla. Takva naglost i manjak postavljanja obrta i ima donekle smisla u
prirodi same priče, ali svakako je odrađeno ofrlje. Ako je namerno bilo tako,
moglo je bolje da se nagovesti da je to slučaj.
Tema i ideja filma su zaista za
pohvalu i treba praviti filmove o tome, baš kod nas (ako ste gledali film znate
na šta mislim). Čak mi je i ta zadnja trećina bila poprilično zanimljiva (kao i
sam kraj), ali avaj, kad je sve prebrzo odrađeno. Onda se film samo završi i čim
ste izašli iz bioskopa sve ispari. Možda je ceo film bio preskup, pa samo nisu
mogli dalje da snimaju. Onda u tom slučaju se treba napraviti da sve ide ka
tome da se ispriča dobra priča, a ne da većina budžeta ode na Bikovića...
Produkcijski, film je na nivou. Izgleda
solidno za naše prostore i nemam zamerke na tom polju. Sve je imalo smisla i osvežavajuće
je videti kako domaća produkcija barem na nivou novca može da izvuče malo veće
projekte. „Viktorija Film“ i „Archangel Studios“ su pretežno zaslužni za
produkciju filma i vidi se. Njihovi prethodni projekti su obećali i da će ovaj
biti visokog kvaliteta Južni Vetar, Indigo
Kristal, Balkanska međa, Taksi Bluz, Mamula... Iako možda ovo nisu najbolji
filmovi na svetu, produkcijski jesu na nivou i to pohvaljujem.
Od kad je neslavno izgubio ulogu u
trećoj sezoni poznate HBO serije The White
Lotus, Bikoviću je trebala neka veća domaća uloga pored Maraša. Iako je
poznat u Rusiji, ipak mora i da se odomaći malo, te mu je ova uloga dobro
legla. Ove godine je publika već imala priliku da ga pogleda (u tri scene),
možda bolje reći čuje, u filmu Bauk,
ali tu je samo korišćen u marketinške svrhe. Njegovo izvođenje lika Jovana u Izolaciji ne iskače od Bikovićevog standarda.
Nije doneo ništa novo, niti preterano inovativno...
Biković je zadovoljavajuće je izneo
ovog lika, a neretko je kanalisao svog unutrašnjeg Maraša. On je glumac koji ne može mnogo da izađe iz glumačkog
okvira koje je podesio pre oko deceniju. To nije nužno loše, jer je zbog toga i
toliko popularan, ali još treba da mu nabasa uloga koja će ga zaista validirati
kao ozbiljnog glumca. Doduše, uloga u ovom filmu ga možda može plasirati ponovo
u velikim zapadnjačkim produkcijama; one su uvek u potražnji sa solidnim, a za
njihove standarde jeftinim glumcima.
Mnogi domaći filmovi sadrže plasiranje
proizvoda. To je sasvim okej, mora se nekako napuniti budžet... Ali nije okej
kada je toliko providno, a pogotovo kada su sponzori kladionice. Čim sam video
da film otvoreno sponzoriše jedan poznati lanac kladionica sam se zamalo
ispovraćao po polu-praznoj (ili punoj?) bioskopskoj sali. Kladionice su jedno
zlo i apsolutno ne treba da se tako otvoreno reklamiraju, a pogotovo ne u
filmovima. Svestan sam da su sigurno dali mnogo novca, ali je to za mene
nedopustivo. Postoji neka vrsta narativnog opravdanja za takvo plasiranje
proizvoda, ali je svakako neukusno i vrlo providno, te i nekako jadno. Štaviše,
za mene je imalo i suprotan efekat: e baš neću da pijem „Grand“ kafu i grickam „Chipsy“
čips! Svakako, na tronu najgoreg plasiranja proizvoda u domaćem filmu ipak
ostaje film Munje: Opet!.
Izolacija nije loš film. Nešto
je novo na tapetu domaćeg filma i donekle uspeva da bude okej horor/triler koji
se uruši na aljkavosti obrta i uopšteno postavljanja priče. Tema je dobra, ali
način na koji je predstavljena je zbrzan i ne ostavlja dobar utisak. Biković je
bio solidan, nije iskakao iz okvira po kojima ga svi znamo. Svakako je dobro videti
ga negde gde nije Maraš, iako je podsećao na njega i ovde. Preporučio bih ovaj
film jer je nešto drugačije kod nas, ali i ne bih jer promoviše kladionice, što
mi daje osip od same ideje na to. Ovo je bila domaća epizoda igranja Holivuda,
osam je koraka bolje od filma Poslednji Strelac,
ali imamo mi još da gulimo... Sad mi oprostite, idem da grickam „Chipsy“®™©,
srčem „Grand“®™© kaficu i naravno, da se kladim.
Ocena: 2/5
Comments
Post a Comment