„Definicija ludila je radeći jedno te istu stvar iznova i iznova očekujući drugačiji rezultat“. Iako se ova rečenica pripisuje Albertu Ajnštajnu, u proteklih nekoliko godina je previše puta ja izgovaram dok izlazim iz bioskopa nakon nekog novog domaćeg filmskog ostvarenja. Nije da se uvek prevarim, nego se jednostavno zapitam dokle ide većina domaćih filmova današnjice. Za koga se prave? Ko u njima zapravo uživa?? Zašto se toliko plasiraju mediokriteti??? Iako je ova godina imala dobre domaće filmove u vidu Za danas toliko ili 78 Dana, njihov uspeh nije dovoljan da prestanem da se pitam... Odgovore na prethodna pitanja nećete dobiti, ali ću pokušati da odgovorim na pitanje: „Zašto je Megdan: Između vode i vatre jedan od gorih filmova 2024. godine? Možda je i to preteško pitanje za odgovoriti...
Bivši vaterpolista Mali radi na
vratima poznatog kluba kada dobije ponudu da oživi svoju skoro pa mrtvu borilačku
karijeru. Kroz razne borbe (legalne i ilegalne), Mali se polako ali sigurno penje
do samog „vrha“ lestvice borilačkih takmičenja, naslovnog Megdana.
Sama premisa je poprilično viđena i ako
ste gledali i jedan sportski film, videli ste i ovaj. Dramaturški je film na minimumu
minimuma. Likovi su poprilično jednodimenzionalni (ako i toliko), zaplet
nerazjašnjeno teče, a svaki dramatični bitan trenutak se samo dogodi, bez skoro
pa ikakvog temelja. Da mi je rečeno da je film pisala veštačka inteligencija iskreno
bih se začudio koliko je te inteligencije falilo pri stvaranju ovog scenarija.
Mali kao lik na papiru možda ima
smisla. Bivši je vaterpolista koji ima moralni dug prema bivšem klubu koji se
bliži propasti i pokušava da ga izvuče iz novčanih dugova tako što ide protiv
nekih svojih moralnih načela i upusti se u surovi svet sporta borilačkih
veština. Nažalost, kad se preneo sa papira na platno, Mali je malo je reći lik
koji nema nikakvu dubinu. U nekim trenucima se nazire neka ličnost, ali vrlo
brzo se zakopa još dublje u ponore nekreativnosti i besmislenosti. Pritom, ne
ide ni toliko u prilog što ga tumači Viktor Savić, Milutinac lično!
Viktor Savić nije užasan glumac. Rekavši
to, nije ni predobar. U ovoj ulozi je fizički vrlo pristojan i smisleno odabran.
Može se poverovati da se bavi borilačkim veštinama, ali tu je „hvalama“ kraj. Savić
ima samo dva izraza lica: bez trunke misli i LJUT SAM. To je to, to je njegov
glumački raspon. Voleo bih da grešim i siguran sam da bi sa dobrim scenarijem i
režijom Savić mogao da se istakne. Ali avaj, to su dve pojedinosti koje su
očigledno za previše tražiti u našoj kinematografiji današnjice.
Od drugih glumaca je jedini vredan
pomena Vojin Ćetković, koji igra Bastu. On je bivši specijalac koji sad trenira
Malog. Ovo je druga nebitna uloga Ćetkovića ove godine, pored sveštenika u
filmu Bauk. Daleko od toga da je Ćetković
loš glumac, ali kad mu se da ovakav materijal, jednostavno ni ne može da se
glumački izvede bolje. Basta je miks svih trenera koje je Roki imao, sa daškom gospodina
Mijagija iz The Karate Kid serijala,
sa sve naizgled nelogičnim treninzima koji su zapravo vrlo bitni i treniraju
više od fizičke snage. Svaki ikad kliše trenera u borilačkim filmovima je
pretočen u Bastu, jednu od zaboravnijih Ćetkovićevih uloga.
Gledajući na to da je Megdan: Između vode i vatre borilački
film, očekuje se donekle da barem te borbe budu reprezantitvno snimljene. Da
parafraziram Miloša Dašića (@mimikraljmamba): ona scena boksa iz prvog Mi nismo anđeli je bolje snimljena od borbi u ovom filmu. To je
dovoljno reći za njih... Iako je surovo porediti ovaj film sa onim iz Rocky filmova, ipak je donekle i
neminovno. Taj serijal je vidni uticaj na ovaj film, ali režiserski film ne
može ni da dogura do minimuma Rocky filmova.
Borbe jesu smislene, sve se razume i donekle okej vidi, ali neki montažerski
postupci su jednostavno nelogični i samo izbace iz koliko toliko okej toka
borbe. Sve u svemu, borbe su ovde u centru pažnje, ali su i one odrađene lenjo.
Megdan: Između vode i vatre je još jedno domaće razočarenje. Film je bez trunke originalnosti i bilo kakve smislenosti. Režiran je i snimljen gore od studentskih filmova, a sveopšta ideja je nimalo izazovna ili ni minimalno inovativna. Gluma je flagmatična, dok su likovi bezlični i mnogo je reći jednodimenzionalni. Megdan je film koji je sigurno nastao iz neke koristi, jer ne znam kome je film išao u prilog, a verujem da neće ići ni vašem vremenu ni novčaniku. Film koji je isključivo snimljen kako bi se promovisao „Megdan Fighting“ organizacija borbi mešovitih borilačkih veština. Film koji je zapravo neka očajno loša promocija je nešto najgore što isti može biti.
Ocena: 1+/5
Comments
Post a Comment