The Lord of the Rings filmska trilogija je jedna
od najboljih, ako ne i najbolja trilogija ikad. Povratak u Srednju zemlju u
vidu malo nepotrebne The Hobbit trilogije je bio ipak divna prilika za
sve fanove Tolkina da se ponovo ovaj svet iskusi na velikom platnu, dok je za
mene bio prvi put da se susrećem sa Srednjom zemljom u bioskopu. Ovaj serijal
knjiga ima naizgled pa nepresušiv izvor za stvaranje filmova, serija i video
igara i donekle mi je drago što ne dobijamo toliko prilika da ga iskusimo u tim
medijima. Na taj način se održava kvalitet, a kreativno se crpi samo kad je neophodno!
Nažalost, ponekad se omane i dobijemo projekat poput Rings of Power, ali
onda se dobije video igra poput Middle-earth: Shadow of War, koja je
fenomenalna. Tako da, kada sam čuo da prave anime film smešten oko 200 godina
pre originalne, pivotalne filmske trilogije, ne mogu da lažem da se nisam malo
zabrinuo. Anime? Stvarno?? Ko će gledati ovaj film??? Pa, ispostavilo se da ću
ipak ja, a i nisam zažalio!
Film je smešten u Rohan,
već poznatu regiju za sve fanove filmova. Ova priča opisuje zapravo jedva
pomenuti događaj iz lora ovog sveta. Osvetljava sudbinu kuće Helma Čekićare,
legendarnog kralja Rohana. Vulf, nemilosrdni gospodar Dunlendinga, koji je u
potrazi osvete očeve smrti, iznenadno napada Helma, što primorava njega i narod
Rohana da naprave hrabru poslednju odbranu. Sakrivaju se u drevnoj tvrđavi Hornburg, moćnom utvrđenju
koje će kasnije postati poznato kao Helmov Ponor. U sve očajnijoj situaciji,
Hera, Helmova ćerka, mora pronaći snagu i odlučnost da povede otpor protiv
smrtonosnog neprijatelja čija je namera njihovo potpuno uništenje.
Narativno gledajući,
film je u potpunosti predvidiv. Od samog upoznavanja sa glavnim likovima je
poznato u kom će pravcu ići i kako će završiti. Postoji par minornih odstupanja
od predvidivosti, ali ništa spektakularno. Trebalo mi je malo vremena da se
uhodam u ovaj svet, da slomim predrasude da je film samo snimljen kako bi studio
zadržao prava na Tolkinov svet. Iako je očigledno da je snimljen većinski zbog
toga, barem su se potrudili da naprave nešto valjano.
Izbor da smeste film
baš tada im je dozvolio da ne zavise potpuno od već svima poznate priče The Lord
of the Rings i The Hobbit knjiga. Imali su dovoljno slobode da rade
na likovima koji nisu potpuno opisani u Tolkinovim spisima, ali su se opet
ograničili da ne budu optuženi da remete neku vrstu predodređenih pravila i
smislenosti ovog fantazijskog sveta. To se pogotovo odnosi na Heru, Helmovu
ćerku, odnosno takozvanu „jaku, žensku, protagonistkinju“...
Već ste čuli mnogo
kritika da u originaloj trilogiji nema dovoljno ženskih likova, odnosno da se
nedovoljno ističu. Daleko od toga da sam protiv jakih ženskih likova ili šta
god, potpuno naprotiv, samo volim kad njihovo postojanje ima smisla i kad nisu samo
premoćne bez konkretnog razloga (mislim na tebe Rej „Skajvoker“). Dok je Tolkin
opisao Helmove sinove, Haleta i Hamu, ćerkinu sudbinu je ostavio nerazrešenu,
te su se scenaristi odlučili da joj iskroje jednu. Hera je takav lik. Snažna
je, spretna, lukava, nezavisna. Ima mi smisla da je takva, nije bila preterano
jaka ili šta god... U nekim trenucima se nazirala forsiranost takvog glavnog
ženskog lika, ali nikad se nije išlo do kraja, što je dobro. Takvi momenti su
bili umereni, tik toliko da ne postanu frustrijajući. Ipak mislim da je njena
priča bila vredna da se ispriča, što nije slučaj sa sličnim likovima u modernom
filmu.
Sa druge strane, tu je glavni
muški lik, kralj Helm. Njegova sudbina je bila predvidiva od samog početka, ali
način na koji je ispunio me je iznenadio. Baš je kralj kakav treba da bude. Stoičan,
krupan, mudar, snažan, visok. Filmovi sa „jakim, snažnim ženskim glavnim likom“
neretko nipodištavaju muške likove, ali mi je izuzetno drago što ovde to ipak
nije slučaj. Hvala Bogu pa postoje i ženksi i muški snažni likovi...
Glumci koji pozajmljuju
glasove su bili jednostavno okej. Lično su mi svi bili nepoznati, osim Brajana Koksa,
koji daje glas Helmu. Ostali su se slagali sa njihovim likovima, ali iskreno me
niko nije zasenio. Film verovatno bolje zvuči na japanskom jeziku, jer je ipak
u pitanju njihov stil animacije.
Iskreno, trebalo mi je
malo vremena da se naviknem na stil animacije. Anime se ne nađe često na mom
repertoaru, a još ređe idem u bioskop da gledam neki. Rekavši to, svidelo mi se
da analiziram stil animacije. Ne znam da li sam dorastao da ga nešto
komentarišem, jer mogu da nabrojim na prstima (skoro) obe ruke koliko sam
animea pogledao. Svakako, iako sam mislio da se anime stil animacije neće
složiti sa ovim svetom, zapravo jeste i ne bih se bunio da pogledam još po neki
anime film ili seriju smeštenu u Srednjoj zemlji.
Muzika je i te kako
bitan faktor za The Lord of the Rings filmove. Srednju zemlju je u obe
trilogije notama zaista maestralno opisao Hauard Šor. Njegove teme su sinonim
za epitet: nezaboravno. Apsolutno svaki put kad čujem neki deo muzike iz ovih
trilogija (uglavnom prve), naježim se i automatski evociram sećanja kada sam ih
gledao po prvi put. Ulogu kompozitora originalne muzike ovaj put preuzima Stiven
Galager, za mene do sad nepoznat muzičar. Dovoljno je dobro muzički opisao ovaj
anime i svaka tema se slaže sa stilom animacije i pričom. Jeste da se trudi da
zvuči kao legendarne Šorove numere, ali jednostavno ne uspeva. U par navrata se
vrate te originalne teme na par sekundi i jednostavno me ubede da bi bilo skroz
okej da su i za ovaj film unajmili Šora ili iskoristili ponovo sve već postojeće
teme, ne bih se bunio!
The Lord of the Rings: The War of the Rohirrim je bio prijatno
iznenađenje. Nisam mislio da ću ikad gledati anime smešten u ovom svetu, a
kamoli u bioskopu. Vrlo je predvidiv i sve što mislite da će se desiti se desi,
ali je svakako zabavna edicija Srednjoj zemlji. Nije ništa previše specijalno
postigao niti se trudio i siguran sam da bi bio zabavan svakom fanu epske-fantastike.
Iskreno me raduju me budući projekti bazirani na Tolkinovim delima, ali sa
daškom brige.
Comments
Post a Comment