Skip to main content

A Working Man (2025) - Recenzija Filma

 


Kao što je već poznato, početak svake filmske godine retko kad počne nekim baš dobrim naslovima koji se ne smeju propustiti. Taj period se svake godine nekako produži, a 2025. je bogami stigao do kraja marta! Priznajem da nisam gledao apsolutno svaki ovogodišnji film do sada, ali objektivno nije izašao neki koji je ama baš neophodan za gledanje. Nažalost, nisam očekivao da će se najnoviji plod saradnje reditelja Dejvida Ejera i već legendarnog akcijaša Džejsona Stejtama naći skoro na samom dnu liste dosadašnjih odgledanih filmova 2025. godine... Prošlogodišnji „The Beekeeper“ nije postavio veliki standard očekivanja, ali opet sam se nadao da će najnoviji akcioni triler „A Working Man“, biti barem za nijansu bolji ili barem da se gledajući ga barem oseti ambicija da se napravi nešto što nije kao na traci. Očigledno mnogo tražim!

Levon Kejd je napustio karijeru vođe specijalne vojne jedinice kako bi živeo jednostavan život. Sve što sada želi jeste da radi pošten posao, na građevini, ali i da se trudi da bude dobar otac, da povrati izgubljeno vreme sa mladom ćerkom. Kejd je još primoran da otputuje u svet nasilja i krvi kada ćerku njegovog šefa otmu trgovci belim robljem. Njegova potraga za njom otkriva svet korupcije daleko već nego što je ikada mogao da zamisli!

Vau! Pa ovo zvuči kao klasičan tata film za nedelju popodne, kao nešto odlično za isključiti mozak i jednostavno uživati u besciljnom nasilju i otrcanoj priči koju smo videli već milijardu i po puta! Iskreno, voleo bih najviše na svetu da smo to dobili, ali „A Working Man“ čak ne ume da ispadne ni dobar kliše akcioni flik, nego nenamerna akciona komedija za koju jedva čekate da se završi.

Zapravo me je film na prvu loptu prijatno iznenadio. Uvodne špice u filmovima su zaboravljena potencijalna remek-dela (na malim ekranima su još uvek katkad i te kako dobre) i retko kad je publici dozvoljeno da se susretne sa nekom, ali „A Working Man“ poklanja tu priliku! Solidno pruža uvid u priču glavnog, naslovnog, opakog radnika (još jedan jezivi domaći prevod naslova). Takođe, na špici se može lako opaziti da je film pisao, pored Dejvida Ejera i Čaka Diksona (veterana pisca DC stripova), niko drugi nego Silverster Stalone!

Činjenica da je Stalone pisao me je radovala, ali i nekako brinula. Jeste da je čovek izmislio Roki serijal, ali sam u isto vreme i nekako zamišljao Slaja u ulozi Levona Kejda. Pročitavši premisu filma, baš zvuči kao neki Stalone film iz osamdesetih: jednostavne osvetničke priče, ali surov, sirov i pun donekle zaboravnih akcionih sekvenci, sa daškom pamtljivih replika. Čak i da je „A Working Man“ rađen pre četrdesetak godina, postao bi svakako brzo zaboravljen, ali možda voljen film. Drugačija su „filmska đubrišta“ prošlosti i sadašnjosti, jer se danas filmove generalno brzo zaborave, a kamoli oni loši.

Naravno da se od ovakvog filma ne očekuje neki scenario za Oskara, ali opet je vrlo sterilan i ofrlje odrađen. Likovi nemaju ama baš nikakav karakterni razvoj, njihove životne priče se publici prosipaju melodramatično kao da su gledaoci preglupi da bi ispratili išta ili zaključili na svoju ruku, a same akcione sekvence su postavljene na vrlo lenj način (kao da je publika povrh toga što je glupa, u međuvremenu postala i dementna, pa nema ni trunku sposobnosti logičnog zaključivanja). Kao da su autori uzeli scenario za neki nastavak i loše ga prekrojili da bude film za sebe, a nadam se da će tako i ostati. „A Working Man“ je bez problema mogao da bude nastavak za „The Beekeeper“, jer je priča manje više identična. Doduše, zvanični nastavak je i najavljen, te nas ta verovatno još jedna hrpa smrdljive smese od filma očekuje uskoro, kako bi upotpunila neformalnu Ejer/Stejtam trilogiju. Iskreno bih voleo da ga nazovu tipa „The Cold Fireman“ ili „The Wet Janitor“, pa da barem trilogija ima kul ime u fazonu: „The Blue Collar Trilogy“. Možda bi ipak neki snovi trebalo da ostanu neostvareni...

Kada na plakatu piše: „Od reditelja filmova „Suicide Squad“ i  „The Beekeeper““, znate da ne sluti na dobro. Takođe se otprilike zna i na kakvu se publiku cilja, jer ako ste baš toliki fanovi prethodno pomenutih, nekih od gorih Ejerovih ostvarenja, onda će vam i „A Working Man“ biti okej. Dejvid Ejer nikada nije bio sjajan reditelj, ali jeste imao neke potpuno solidne filmove poput „Fury“ ili „End of Watch“, a napisao je film sa razlogom cenjen film „Training Day“. Ejer zasigurno ima osećaj za filmove, ali se u poslednjih nekoliko godina uvukao u očigledno nezaustavljiv vrtlog mediokritetnih akcionih filmova sa Statamom u glavnjaku. Prošlogodišnji „The Beekeeper“ je bio bolnih 105 minuta za gledanje, ali nakon gledanja ovog filma je „Citizen Kane“. Nije bio kreativan ni u jednom polju, a „A Working Man“ je nekako još lenje odrađen.

Ne verujem da Ejer ne zna kako da izrežira akcionu scenu, ali ovde su stvarno odrađene sramotno. U svetu gde čak i striming servisi imaju bolje akcione filmove, ovakva akcija ne bi trebalo da se naplaćuje. Pritom, čak i najslabiji filmovi „87 North“ produkcije imaju bolju akciju, a i priču, nego ovo ostvarenje. Pored svih „John Wick“ ostvarenja i sličnih filmova, da se naširoko plasira ovakva akcija je stvarno bezobrazno. Slično kao i prošlogodišnji „The Beekeeper“, i ovaj film pati od naglih rezova i manjka kreativnosti koreografskog tima da nam dostavi nešto što barem ne odaje utisak lenjosti. Priznaću, u glavi mi je ostala jedna scena, ali čak ni ona nije bila toliko surova koliko se isprva predstavljala! Da je bilo barem tri četiri scene istog manira, rekao bih da je vredno otići gledati film barem zbog njih (ako baš nemate ništa drugo da radite), ali ovako film postaje praktično nebitan.

Kao i uvek, Džejson Stejtam se apsolutno potrudio i u ovom očaju od filma i zaista zaslužuje poštovanje. Primetno je da je tu zbog brze love, ali zaista uspe da iznedri ono njegovo klasično izvođenje, ništa novo niti oduševljavajuče: klasični Stejtam. Poštujem grajnd, ovo mu je šesti film u protekle dve godine! Nažalost, dok je „The Beekeeper“ ipak bio vredan da se pogleda zbog donekle okej akcije, a i Stejtama, „A Working Man“ nažalost ipak nije vredan ni zbog jednog ni zbog drugog...

„A Working Man“ je skoro pa parodija akcionog filma. Još jedan je na traci odrađen film: od scenarija koji je mogla bolje da napiše veštačka inteligencija, preko zaista zamarajuće narativne konstrukcije, predvidivih replika do naravno previše lenjo odrađene akcije. Film bi bio fanastičan ako biste igrali ulogu dementne osobe sa niskom inteligencijom. Naravno, nemojte da vas obeshrabrim! Idite u bioskop, pa proverite sami da li se slažete sa mnom ili ne! Ne mogu vam reći da eventualno u najboljem slučaju sačekate kad vam se nakupi veš za peglanje pa ga pogledate uz peglanje, kod kuće, sa jedva pola mozga... Ovaj opaki radnik dobija od mene jedan opako brzinski otkaz (bez otpremnine)!

OCENA: 1/5

Comments

Popular posts from this blog

Lazarev put (2024) - Recenzija Filma

  Podržavam i volim domaću kinematografiju, kakva god da je. Jeste da je muče raznorazni kreativni i produkcioni problemi, ali ima nekog pomaka. On možda nije ogroman, ali je bitno da je postojan. U poslednje vreme, domaća ostvarenja ostavljaju mnogo za poželeti, ali se ponekad nađe neki projekat koji se odmah čini drugačijim i vrednim pažnje. Takvi filmovi su neretko neispraćeni i neshvaćeni dovoljno („Heroji“), ali je nažalost takva sudbina nekih filmova. Od prvog trejlera je bilo vidno poznato da će novi domaći film „Lazarev put“, biti nešto drugačije. Da li u ovom slučaju drugačije znači dobro? Nakon godina provedenih na neimenovanom grčkom ostrvu, ulični umetnik Lazar, želi da se vrati kući. Taj poduhvat mu otežava ostrvska birokratska služba, koja ga šalje od jednog službenika ka drugom, usled nedovoljno prikupljene papirologije. Svaki susret sa njima biva čudniji od prošlog, svaki zazire po malo dublje u njegov lični život i psihu. „Lazarev put“ je film o povratku kući jedno...

Pored nas (2024) - Recenzija Filma

  Pre skoro deceniju je domaću publiku u bioskopima dočekao film Stevana Filipovića, Pored mene. Bio je i te kako uspešan, a između ostalog je dobio glavnu nagradu na „Filmskom Festivalu u Puli“, kao i na „Festivalu filmskog scenarija“ u Vrnjačkoj Banji. Bio je solidan filmski paket, uzimajući poznatu premisu srednjoškolaca koji su zaglavljeni u školi, ali dajući joj malo balkanski šmek. Za to što je bio, bio je i te kako sladak i zapravo skroz dobro izdanje Filipovića, a isto se ne može baš reći za nastavak koji je u bioskope stigao čitavih osam godina nakon prvog, odnosno 2023. godine. Pored tebe je bio znatno slabiji film, pun narativnih štucaja, ali se pohvaljuje što su uspeli da snime takav film za vreme karantina, a i sa pojavom lika Novice se potvrđuje da su svi filmovi Stevana Filipovića smešteni u isti univerzum (jer se Novica pojavljuje i u filmu „Šejtanov ratnik“). Treći film, Pored nas, je trebalo zapravo da bude drugi, ali su autori iskoristili karantin za vreme pande...

Izolacija (2024) - Recenzija Filma

  RECENZIJA JE BEZ SPOJLERA! Igranje Holivuda nije strana pojava u domaćoj produkciji filmova/serija. Zapadnjački filmovi su neretko bili i ostali inspiracija mnogim scenaristima i rediteljima sa ovih prostora. Katkad je to poigravanje i opravdano, ali ove godine je publika već dobila takav jedan film, u vidu neproslavljenog „akcionog trilera“ Poslednji Strelac. Dok je to bio (malo je reći) mizeran domaći upliv u John Wick svet, Izolacija Marka Backovića je ipak nešto malo drugačije, više naginje ka trileru sa elementima horora. Može se reći, M. Najt Šjamalan na domaći način, uključujući i dobre i loše stvari po kojima je ovaj reditelj poznat. Možda je tu ipak više ovih loših... Mladi perspektivni biolog Jovan dobija visoko plaćeni posao u struci, sa malim obrtom. On mora da bude sam u dubini planine, okružen surovom divljinom. Misteriozni posetioci u noći i čudni pozivi ga uveravaju da se uvalio u nešto uvrnuto što će ga koštati zdravog razuma, a možda i života... Jovan je tu kak...