Skip to main content

A Working Man (2025) - Recenzija Filma

 


Kao što je već poznato, početak svake filmske godine retko kad počne nekim baš dobrim naslovima koji se ne smeju propustiti. Taj period se svake godine nekako produži, a 2025. je bogami stigao do kraja marta! Priznajem da nisam gledao apsolutno svaki ovogodišnji film do sada, ali objektivno nije izašao neki koji je ama baš neophodan za gledanje. Nažalost, nisam očekivao da će se najnoviji plod saradnje reditelja Dejvida Ejera i već legendarnog akcijaša Džejsona Stejtama naći skoro na samom dnu liste dosadašnjih odgledanih filmova 2025. godine... Prošlogodišnji „The Beekeeper“ nije postavio veliki standard očekivanja, ali opet sam se nadao da će najnoviji akcioni triler „A Working Man“, biti barem za nijansu bolji ili barem da se gledajući ga barem oseti ambicija da se napravi nešto što nije kao na traci. Očigledno mnogo tražim!

Levon Kejd je napustio karijeru vođe specijalne vojne jedinice kako bi živeo jednostavan život. Sve što sada želi jeste da radi pošten posao, na građevini, ali i da se trudi da bude dobar otac, da povrati izgubljeno vreme sa mladom ćerkom. Kejd je još primoran da otputuje u svet nasilja i krvi kada ćerku njegovog šefa otmu trgovci belim robljem. Njegova potraga za njom otkriva svet korupcije daleko već nego što je ikada mogao da zamisli!

Vau! Pa ovo zvuči kao klasičan tata film za nedelju popodne, kao nešto odlično za isključiti mozak i jednostavno uživati u besciljnom nasilju i otrcanoj priči koju smo videli već milijardu i po puta! Iskreno, voleo bih najviše na svetu da smo to dobili, ali „A Working Man“ čak ne ume da ispadne ni dobar kliše akcioni flik, nego nenamerna akciona komedija za koju jedva čekate da se završi.

Zapravo me je film na prvu loptu prijatno iznenadio. Uvodne špice u filmovima su zaboravljena potencijalna remek-dela (na malim ekranima su još uvek katkad i te kako dobre) i retko kad je publici dozvoljeno da se susretne sa nekom, ali „A Working Man“ poklanja tu priliku! Solidno pruža uvid u priču glavnog, naslovnog, opakog radnika (još jedan jezivi domaći prevod naslova). Takođe, na špici se može lako opaziti da je film pisao, pored Dejvida Ejera i Čaka Diksona (veterana pisca DC stripova), niko drugi nego Silverster Stalone!

Činjenica da je Stalone pisao me je radovala, ali i nekako brinula. Jeste da je čovek izmislio Roki serijal, ali sam u isto vreme i nekako zamišljao Slaja u ulozi Levona Kejda. Pročitavši premisu filma, baš zvuči kao neki Stalone film iz osamdesetih: jednostavne osvetničke priče, ali surov, sirov i pun donekle zaboravnih akcionih sekvenci, sa daškom pamtljivih replika. Čak i da je „A Working Man“ rađen pre četrdesetak godina, postao bi svakako brzo zaboravljen, ali možda voljen film. Drugačija su „filmska đubrišta“ prošlosti i sadašnjosti, jer se danas filmove generalno brzo zaborave, a kamoli oni loši.

Naravno da se od ovakvog filma ne očekuje neki scenario za Oskara, ali opet je vrlo sterilan i ofrlje odrađen. Likovi nemaju ama baš nikakav karakterni razvoj, njihove životne priče se publici prosipaju melodramatično kao da su gledaoci preglupi da bi ispratili išta ili zaključili na svoju ruku, a same akcione sekvence su postavljene na vrlo lenj način (kao da je publika povrh toga što je glupa, u međuvremenu postala i dementna, pa nema ni trunku sposobnosti logičnog zaključivanja). Kao da su autori uzeli scenario za neki nastavak i loše ga prekrojili da bude film za sebe, a nadam se da će tako i ostati. „A Working Man“ je bez problema mogao da bude nastavak za „The Beekeeper“, jer je priča manje više identična. Doduše, zvanični nastavak je i najavljen, te nas ta verovatno još jedna hrpa smrdljive smese od filma očekuje uskoro, kako bi upotpunila neformalnu Ejer/Stejtam trilogiju. Iskreno bih voleo da ga nazovu tipa „The Cold Fireman“ ili „The Wet Janitor“, pa da barem trilogija ima kul ime u fazonu: „The Blue Collar Trilogy“. Možda bi ipak neki snovi trebalo da ostanu neostvareni...

Kada na plakatu piše: „Od reditelja filmova „Suicide Squad“ i  „The Beekeeper““, znate da ne sluti na dobro. Takođe se otprilike zna i na kakvu se publiku cilja, jer ako ste baš toliki fanovi prethodno pomenutih, nekih od gorih Ejerovih ostvarenja, onda će vam i „A Working Man“ biti okej. Dejvid Ejer nikada nije bio sjajan reditelj, ali jeste imao neke potpuno solidne filmove poput „Fury“ ili „End of Watch“, a napisao je film sa razlogom cenjen film „Training Day“. Ejer zasigurno ima osećaj za filmove, ali se u poslednjih nekoliko godina uvukao u očigledno nezaustavljiv vrtlog mediokritetnih akcionih filmova sa Statamom u glavnjaku. Prošlogodišnji „The Beekeeper“ je bio bolnih 105 minuta za gledanje, ali nakon gledanja ovog filma je „Citizen Kane“. Nije bio kreativan ni u jednom polju, a „A Working Man“ je nekako još lenje odrađen.

Ne verujem da Ejer ne zna kako da izrežira akcionu scenu, ali ovde su stvarno odrađene sramotno. U svetu gde čak i striming servisi imaju bolje akcione filmove, ovakva akcija ne bi trebalo da se naplaćuje. Pritom, čak i najslabiji filmovi „87 North“ produkcije imaju bolju akciju, a i priču, nego ovo ostvarenje. Pored svih „John Wick“ ostvarenja i sličnih filmova, da se naširoko plasira ovakva akcija je stvarno bezobrazno. Slično kao i prošlogodišnji „The Beekeeper“, i ovaj film pati od naglih rezova i manjka kreativnosti koreografskog tima da nam dostavi nešto što barem ne odaje utisak lenjosti. Priznaću, u glavi mi je ostala jedna scena, ali čak ni ona nije bila toliko surova koliko se isprva predstavljala! Da je bilo barem tri četiri scene istog manira, rekao bih da je vredno otići gledati film barem zbog njih (ako baš nemate ništa drugo da radite), ali ovako film postaje praktično nebitan.

Kao i uvek, Džejson Stejtam se apsolutno potrudio i u ovom očaju od filma i zaista zaslužuje poštovanje. Primetno je da je tu zbog brze love, ali zaista uspe da iznedri ono njegovo klasično izvođenje, ništa novo niti oduševljavajuče: klasični Stejtam. Poštujem grajnd, ovo mu je šesti film u protekle dve godine! Nažalost, dok je „The Beekeeper“ ipak bio vredan da se pogleda zbog donekle okej akcije, a i Stejtama, „A Working Man“ nažalost ipak nije vredan ni zbog jednog ni zbog drugog...

„A Working Man“ je skoro pa parodija akcionog filma. Još jedan je na traci odrađen film: od scenarija koji je mogla bolje da napiše veštačka inteligencija, preko zaista zamarajuće narativne konstrukcije, predvidivih replika do naravno previše lenjo odrađene akcije. Film bi bio fanastičan ako biste igrali ulogu dementne osobe sa niskom inteligencijom. Naravno, nemojte da vas obeshrabrim! Idite u bioskop, pa proverite sami da li se slažete sa mnom ili ne! Ne mogu vam reći da eventualno u najboljem slučaju sačekate kad vam se nakupi veš za peglanje pa ga pogledate uz peglanje, kod kuće, sa jedva pola mozga... Ovaj opaki radnik dobija od mene jedan opako brzinski otkaz (bez otpremnine)!

OCENA: 1/5

Comments

Popular posts from this blog

Yugo Florida (2025) - Recenzija Filma

  Kad god odem na neki filmski festival, postoji par potencijalnih favorita koje bih voleo da ukačim. Ponekad ne uspem i razočaram se, ali kada god me bogovi blagajni i akreditacija pogledaju, znam da me čeka nešto vrlo upečatljivo i definitivno istaknuto sa programa. Tako sam na ovogodišnjem, 31. Sarajevo Film Festivalu, jedva čekao da pogledam debitantski dguomtereažni film Vladimira Tagića, „Yugo Florida“! Zahvaljujući nekom divnom čudu, našao sam se u prepunoj sali i nestrpljivo sam iščekivao da pogledam još jedan domaći film na festivalu! Deni Bojl je jednom rekao da su prvi filmovi reditelja ujedno i najbolji. Nisam potpuno siguran u to, ali sam siguran da ako Tagić nastavi ovim putem, može lako da postane jedan od najboljih domaćih reditelja današnjice. Hronično neispavani Zoran radi u noćnoj smeni rijaliti programa, gde posmatra učesnike i zapisuje njihove aktivnosti. Njegov gotovo besmisleni život se okreće naglavačke nakon što njegov otuđeni i nepodnošjivi otac oboli od l...

Sedef Magla (2025) - Recenzija Filma

  Još jedna godina , još jedan narativno zamršen, mlohav i nebitan domaći istorijski film napravljen od serije. Dok je prošlih godina domaća publika imala priliku da protraći vreme sa ostvarenjima poput „Aleksandar od Jugoslavije“, „Šta se bore misli moje“ ili  „Ruski Konzul“, 2025. godina je obeležena još jednim Frankenštajnovim čudovištem od filma u vidu „Sedef Magla“. Pa, da li su autori još jedne istorijske melodrame najzad napravili nešto novo? Kratak odgovor: naravno da nisu, ali barem je naziv filma ovaj put zanimljiviji. „Sedef Magla“ je još jedan film smešten za vreme Obrenovića, ovaj put pred kraj devetnaestog veka. Godine 1882. je Jelena Ilka Marković, udovica Jevrema Markovića, optuženog za učešće u Topolskoj buni i bez suđenja pogubljenog, pokušala da ubije kralja Milana Obrenovića i tako osveti svog muža. Uhapsili su je, a nekoliko meseci kasnije je pronađena mrtva u svojoj zatvorskoj ćeliji... Sedam godina kasnije, istog dana su pronađena dva tela. Oba ubistva s...

Mission: Impossible – The Final Reckoning (2025) - Recenzija Filma

  Skoro dve godine nakon maestralnog akcionog ostvarenja „Mission: Impossible – Dead Reckoning Part One“, Tom Kruz i ostala ekipa se vraćaju kako bi nam dostavili poslednje izvršenje naslovne nemoguće misije, kulminaciju svih prethodnih naizgled neizdvoljivih poduhvata i istih takvih Kruzovih kaskaderskih ludorija. „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ publici ne donosi samo kraći naslov nego prošli film, već i manje koherentnosti, narativne logičnosti, ali i manjak osećaja finalosti za ovako bogatu i zapravo uspešnu franšizu, sa daškom bespotrebnog povezivanja sa prethodnim filmovima kako bi nam dostavio finalnu odmazdu, odnosno zadnju avanturu uloge koja je Toma Kruza lansirala u stratosferu akcionih heroja. Da li je ovaj film zaslužio titulu jednog od najiščekivanijih filmova 2025. godine? Teška srca moram reći da i ne baš... „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ bi na narativnom polju trebalo da bude jednostavan film. Nastavlja priču iz prošlog filma, Hant je još ...