Skip to main content

The Amateur (2025) - Recenzija Filma


 

U poslednje vreme se može na prste nabrojati filmovi koji apsolutno moraju da se gledaju baš u bioskopu, mislim više na one popularne “spektakle”, jer svaki film može i treba da se gleda u bioskopu. Ali, moderni Holivud rapidno propada i ne mogu reći da mi nije drago zbog toga… Bilo je vreme da dođe neko novo doba velikih filmova, a bogami i da se neka druga struja filmova popularizuje.

Nego, volim da idem u bioskop, a pogotovo na one filmove za koje otprilike znam kakvi će biti. Kada sam nevoljno video trejler za novi akcioni triler “The Amateur” agresivno sam u sebi zevnuo, jer mi izgleda baš kao (još jedan u nizu) niskostaležni holivudski triler sa glavnim glumcem koji je skoro bio centar pažnje sveta filma i sa par relativno poznatih faca u sporednim ulogama na nivou rečenice: “A da, on glumi onog u onom filmu!” Rekavši to, “The Amateur”, iako predvidiv i očekivano neinspirativan, me je iskreno iznenadio i zabavio, odlazak u bioskop se nije zažalio!

Čarli Heler je jedan od najboljih dekodera u CIA i živi povučenim životom sa svojom ženom, Sarom. Spletom tragičnih okolnosti, njegov introvertni život se okrene naglavačke i mora da preuzme pravdu u svoje (za sada) nespretne ruke jer njegovi nadležni sede prekrštenih ruku. Tada počinje dvostruki lov koji se seže čitavim svetom: dok Heler lovi teroriste, njega lovi CIA.

Film je zapravo baziran na istoimenoj knjizi Roberta Lotrela iz 1981. godine. Iste godine izlazi i  film koji deli premisu sa knjigom, a i sa ovogodišnjom, modernom adaptacijom. Smeštena je u tadašnjem svetu Hladnog rata, Heler usled vrlo sličnih razloga mora da pređe iza Gvozdene zavese kako bi ulovio teroriste koji su mu ubili ženu. Nisam gledao prvobitnu adaptaciju, ali apsolutno ima smisla da je ovogodišnja druga po redu; ide u korak sa lenjosti modernog holivuda da uzme već neku adaptiranu priču i samo napravi mlaku verziju.

Premisa druge adaptacije je sama po sebi već i te kako poznata i sigurno ste nekad gledali sličan film. Heler je nesigurni introvertni štreber koji nema prijatelje, koji provodi radne dane u CIA podrumu. Klasičan je IT stereotip koji i ne pokušava da bude nešto više od klišea. Ali zanimljivost i dubina njegovog lika se nazire kada dođe do čina ubijanja.

Heler nije ubica, terenski agent, što mu otežava da zapravo ubije kada je to potrebno. Njegov lov iziskuje kreativna rešenja, pravi naprave koje koriste okruženje u njegovu korist, raznorazne bombe i druge slične stvarčice. Neka od ubistava su me podsetila na “Hitman” video igre i stvarno nije teško napraviti dobru adaptaciju istih, a sećanje na gledanje onih prošlih adaptacija sam blokirao… Naravno, čak i ta dubina u njegovom liku se brzo zapostavi i postane praktično nebitna, jer što bismo imali neku zanimljivu karakternost u holivudskom filmu, kad možemo da imamo akciju??? Nekako je očekivano to izduvavanje bilo koje ličnosti glavnog lika koji je imao potencijal da bude nešto više od bezličnosti mejnstrim protagoniste. To me tera na razmišljanje da bi ova priča bila solidna mini serija baš zbog karakternog razvoja njega, a i sporednih likova. Doduše, takvih serija već ima previše, te se ni ne bunim!

Rami Malek je odlično odabran za ovog socijalno neprijatnog kompjuteraša ispod kojeg se ipak krije nešto mračno. Da, zvuči slično kao njegov “Dr. Robot” lik, a žao mi je što već polako postaje tajpkestovan. Malek je više puta dokazao svoj glumački raspon; dobio je Oskara igrajući jednog od ikona istorije muzike, Fredija Merkjurija, a igrao je i zlikovca u poslednjem Bond izdanju. Doduše, ne viđamo ga toliko često u većim ulogama, a bilo mi je čudno kad sam ga video da glumi u mlakom filmu poput ovog. Svakako, dao je sve od sebe i preneo je neophodnu emotivnost, strah, ali i nemilosrdnost u par trenutaka: da nema njega, film bi lako pao u vodu.

Drugi glumac koji se sreće na svakom plakatu je niko drugi nego Lorens Fišburn, koji još uvek uspešno “jaše” talas popularnosti “The Matrix” filmova. Ovde je Henderson, agent koji trenira Helera, pa ga kasnije lovi. Karakterni razvoj je očekivano plitak, a njegove osobine potpuno žanrovski idu uz ostatak narativa. Henderson je u moralnoj dilemi, zna da mora da ubije Helera, ali zna i da je šteta lako odbaciti takav potencijal! Odnos njih dvojice je dovoljno dopadljiv da ne padne u otrcanost, Fišburn i Malek imaju vidnu hemiju i prijalo je gledati ovaj neočekivani glumački par u akciji!

Rami Malek i Lorens Fišburn jesu noseći stubovi ovog filma, ali i sporedne face su vredne pomena! Rejčel Brosnahan igra Saru, Helerovu ženu, čija pogibja čini okidač celokupne radnje. Uvek mi je žao kad glumice uzmu ovakve uloge, jer znate da koliko god dobra bila u ulozi da je tu samo da umre i bude emotivni pogon za glavnog lika da otpočne glavnu radnju filma... Da, njena uloga je baš onakva kakva se očekuje da će biti, ali joj se Rejčel i te kako posvetila i uspela donekle da je izvuče iz otrcanosti. U julu ćemo je gledati u novom „Superman“ filmu kao Luis Lejn, te je uloga Sare bila kao neka uvertira za tu gospođicu Lejn!

Od ostalih faca, agenata i zloća, svi su jednostavno prolazni i nisu imali previše vremena za razvoj. Džon Bertnal igra sirovog terenskog agenta, Medveda, koji sa Helerom ima odnos na relaciji dobroćudni nasilnik u srednjoj školi i štreber koji bi želeo da je kao on. On se bukvalno pojavio u dve scene i izgleda kao da je došao sa pauze između snimajućih dana na seriji „Daredevil: Born Again“ i odradio ove scene jer kao što da ne!

Direktora Mura, poljuljanog morala i klasičnog možda politički korumpiranog šefa igra Holt Makalani i savršen je za ovu ulogu. Nije ostavio neki preterani utisak, ono što vidimo je ono što dobijemo i to je to. Uvek kad ga vidim me podseti na to koliko mi nedostaje serija „Mindhunter“.

Za mene večno potcenjen Majkl Štulbarg igra Šilera, glavnog zloću. Nažalost, pojavio se u jednoj sceni, ali mi je i to bilo dovoljno jer je ostavio dovoljno dobar utisak! Njegova pojava u nekom filmu me uvek podseti koliko je zaslužio bolje i veće uloge!

Za špijunski triler, očekivano je da film ima dobre akcione sekvence. „The Amateur“ ima par izistinskih akcionih sekvenci koje su očekivano mlako režirane, ali film više obraća pažnju na one napete scene praćenja i digitalne špijunaže. Naravno, fokus je uglavnom na načinima koje Heler pronalazi kako bi došao do pravde, odnosno kako bi izbegao da mora nekog da ubije oružjem. One su sve uglavnom prikazane u trejleru, te je preporuka da se ne gleda. Svakako, bilo je zanimljivo videti na koje sve načine će Heler da se potrudi da zapravo iskoristi svoje adute, koji se zasigurno ne kriju u oružanom sukobu. Ali, tih scena svakako ima nedovoljno, još dve tri i bilo bi zadovoljavajuće!

„The Amateur“ je jedna mlaka preporuka. Film je koji je apsolutno onakav kakav biste očekivali: moderni špijunski tehno triler koji se plaši da rizikuje sa nečim novim i igra na već ustaljenu, otrcanu, bezbednu loptu. Film izdvaja iz skorene mase današnjeg Holivuda zaista posvećeni Rami Malek koji je odlično odabran za ovog lika, ali mi je još uvek nejasno zašto ne dobija više dobrih glavnih uloga. Lorens Fišburn je odigrao za nijansu bolje od “došao sam po pare”, a ostale relativno poznate face su samo tu i to je to. Siguran sam da je u knjizi svaki lik razvijeniji, jer se vidi da imau potencijala da imaju ikakav pravi karakter. Ovo svakako nije loš film, ali nije ni onaj koji biste trčali da gledate: za neko je lagano popodne kada tražite da ubijete vreme u najboljem slučaju okej špijunskim akcijašem.

OCENA: 3/5

Comments

Popular posts from this blog

Yugo Florida (2025) - Recenzija Filma

  Kad god odem na neki filmski festival, postoji par potencijalnih favorita koje bih voleo da ukačim. Ponekad ne uspem i razočaram se, ali kada god me bogovi blagajni i akreditacija pogledaju, znam da me čeka nešto vrlo upečatljivo i definitivno istaknuto sa programa. Tako sam na ovogodišnjem, 31. Sarajevo Film Festivalu, jedva čekao da pogledam debitantski dguomtereažni film Vladimira Tagića, „Yugo Florida“! Zahvaljujući nekom divnom čudu, našao sam se u prepunoj sali i nestrpljivo sam iščekivao da pogledam još jedan domaći film na festivalu! Deni Bojl je jednom rekao da su prvi filmovi reditelja ujedno i najbolji. Nisam potpuno siguran u to, ali sam siguran da ako Tagić nastavi ovim putem, može lako da postane jedan od najboljih domaćih reditelja današnjice. Hronično neispavani Zoran radi u noćnoj smeni rijaliti programa, gde posmatra učesnike i zapisuje njihove aktivnosti. Njegov gotovo besmisleni život se okreće naglavačke nakon što njegov otuđeni i nepodnošjivi otac oboli od l...

Sedef Magla (2025) - Recenzija Filma

  Još jedna godina , još jedan narativno zamršen, mlohav i nebitan domaći istorijski film napravljen od serije. Dok je prošlih godina domaća publika imala priliku da protraći vreme sa ostvarenjima poput „Aleksandar od Jugoslavije“, „Šta se bore misli moje“ ili  „Ruski Konzul“, 2025. godina je obeležena još jednim Frankenštajnovim čudovištem od filma u vidu „Sedef Magla“. Pa, da li su autori još jedne istorijske melodrame najzad napravili nešto novo? Kratak odgovor: naravno da nisu, ali barem je naziv filma ovaj put zanimljiviji. „Sedef Magla“ je još jedan film smešten za vreme Obrenovića, ovaj put pred kraj devetnaestog veka. Godine 1882. je Jelena Ilka Marković, udovica Jevrema Markovića, optuženog za učešće u Topolskoj buni i bez suđenja pogubljenog, pokušala da ubije kralja Milana Obrenovića i tako osveti svog muža. Uhapsili su je, a nekoliko meseci kasnije je pronađena mrtva u svojoj zatvorskoj ćeliji... Sedam godina kasnije, istog dana su pronađena dva tela. Oba ubistva s...

Mission: Impossible – The Final Reckoning (2025) - Recenzija Filma

  Skoro dve godine nakon maestralnog akcionog ostvarenja „Mission: Impossible – Dead Reckoning Part One“, Tom Kruz i ostala ekipa se vraćaju kako bi nam dostavili poslednje izvršenje naslovne nemoguće misije, kulminaciju svih prethodnih naizgled neizdvoljivih poduhvata i istih takvih Kruzovih kaskaderskih ludorija. „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ publici ne donosi samo kraći naslov nego prošli film, već i manje koherentnosti, narativne logičnosti, ali i manjak osećaja finalosti za ovako bogatu i zapravo uspešnu franšizu, sa daškom bespotrebnog povezivanja sa prethodnim filmovima kako bi nam dostavio finalnu odmazdu, odnosno zadnju avanturu uloge koja je Toma Kruza lansirala u stratosferu akcionih heroja. Da li je ovaj film zaslužio titulu jednog od najiščekivanijih filmova 2025. godine? Teška srca moram reći da i ne baš... „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ bi na narativnom polju trebalo da bude jednostavan film. Nastavlja priču iz prošlog filma, Hant je još ...