RECENZIJA JE BEZ SPOJLERA!
Nešto se krčka u MCU-u već neko
vreme... Dok su cele faze filmova polako postajale samo otrcani kreativni eho
nekadašnjih opštih havarija ushićenja što će se dobiti novi deo superherojske
puzle, imao sam osećaj da je „Marvel Studios“ odlučio da je kiksevima kraj i da
se mora nešto novo postići. Od najave povratka Roberta Daunija Džuniora u ovaj svet
i to kao jedan od poznatijih „Marvel“ negativaca, Doktor Dum, preko toga da su
zapravo dali sebi vremena i iskulirali sa samo jednim filmom prošle godine, do
naravno klasičnog pravljenja hajpa za novi „eksperiment“ u vidu „The Fantastic
Four: First Steps“ (koji su u ovom filmu najavili i u jednoj sceni nakon
odjavne špice), jedno je bilo sigurno: shvaćeno je da moraju da imaju neki novi
hit, nešto novo i veliko što će ih barem malo vratiti u stari fazon. Iako sam
se radovao i iako mi je bio vrlo zabavan i sa neočekivano malo bolnih tropa, „Thunderbolts*“
je korak ka boljem, onom MCU-u, kojeg sam voleo. Šepav korak, ali ipak korak ka
boljem.
Nakon što se nađu u neočekivanoj
spletki, sedam neusaglašenih antiheroja (neki su bili zlikovci u prošlim
filmovima/serijama) moraju da nauče da rade zajedno i prevaziđu svoje
najmračnije prepreke koje ih proganjaju. Jelena Bolova (suštinski nova Crna Udovica),
Crveni Čuvar (sovjetski Kapetan Amerika), Baki Barns (bivši Zimski Vojnik), U.S.
Agent (Kapetan Amerika na par epizoda serije „The Falcon and the Winter Soldier“)
Duh (negativac iz filma „Ant-Man and the Wasp“) i Taskmaster (zlikovac iz filma
„Black Widow“) i Bob (novi lik sa misterioznom prošlošću i sposbnostima) postaju
po prvi put glavni likovi u svom filmu i dobijaju priliku života: da se pokažu
i spase svet, jer kao što i sam teglajn kaže: „Everyone deserves a second
chance“.
Ako su vam ovi likovi većinski nepoznati
ili vam se čine nebitnim, imate pravo. Oni su u najbolju ruku D-list likovi,
ali je to i poenta. Ovo su likovi koji su se pojavili u po nekom filmu ili
seriji i verovatno ih mejnstrim publika i ne zna. Znate da vam je tim nepoznat
kad je Baki najpoznatiji lik. To je zapravo i dobra, svetla strana filma. Uzeti
su likovi koji ne bi trebalo da rade zajedno, ali su stavljeni u situaciju gde
jednostavno moraju da rade i da pokažu sebi i svetu da znače nešto, da imaju
neku veću poentu od akcija po kojima ih zna MCU, a i publika. Najbolji trenuci
filma nisu oni akcioni (kojih zapravo i nema toliko koliko bi se očekivalo),
već je akcenat na razvoju likova i iskreno sam iznenađen koliko su svi savršeno
radili zajedno i kako su naizgled potpuno nasumični likovi stavljeni jedni
pored drugih i da su uspešno izvršeni da do kraja filma jednostavno želim još. Iskreno,
davno sam zaboravio kako je vezivati taj osećaj za bilo koji MCU projekat, ali
mi je drago što se to najzad ponovo
desilo. Živeo sam za svaku interakciju Dejvida Harbora i Sebastijana Stena.
„Thunderbolts*“ je reklamiran kao
prva „Marvel“/“A24“ saradnja, odnosno dosta autora koji često rade sa „A24“ su
radili na ovom filmu. To je definitivno bila dobra marketinška strategija, ali
i pored toga je ovo malo drugačiji MCU film. Fokus je bačen više na unutrašnje
stanje likova: njihova osećanja, sveopšte psihičko stanje. Jednostavno rečeno: „Thunderbolts*“
je film o depresiji, praznini koju svi nekada osećamo. Ceo treći akt, koji je
uglavnom u ovim filmovima rezervisan za neku ogromnu nepotrebnu CGI borbu je
većinski sveden na intimne scene koje metaforički i simbolički predstavljaju
unutrašnju borbu koju smo svi vojevali. Nemojte se varati, CGI borba je još
uvek tu, samo nije toliko fokusa bačeno na nju koliko bi se obično to desilo u
nekom MCU filmu. Da, sve vizuelne metafore i simbolika su poprilično očigledne
i bolno jasne od samog starta, ali su ipak novo polje za MCU filmove. Nemojte
se ponovo varati, koliko god se film bavio nekim malo drugačijim temama, „Thunderbolts*“
je još uvek superherojski film, a to ipak nosi i neke mane sa sobom, što je
ipak i očekivano.
Gledajući na malo drugačiji fazon,
film je pokušao da publiku ponovo upozna sa starim likovima (koji su većinski
nepoznati), kao i sa novim (kojih nema mnogo). Njihove motivacije i karakterni
razvoji su u nekim slučajevima samo preskočeni ili ubrzani kako bi se stiglo do
željenog krajnjeg rezultata. To ne predstavlja toliki problem, jer se ipak
najbitniji likovi završe kako treba i na zadovoljavajući način, a ovi manje
bitni su nekako mehanički došli do određenih karakternih tačaka, kao u nekom
talasu rezolucija njihovih karakternih konflikta (spoljašnjih i unutrašnjih).
Da, film je ispunjen klasičnim
tropama ovog podžanra, ali ne smetaju. Daje se vremena ozbiljnim trenucima da
dišu, da naprave mračniju atmosferu. Sve fore u MCU fazonu su tu, ali se
koriste kada treba, a ne da veštački opuste atmosferu i podsete publiku da je
to što gledaju samo superherojski film i da je sve okej. Svaka fora je
iskorišćena kako treba, čak i nisu bile neprijatne kao što umeju. Dalo se
očekivati da će ovaj film biti neki „Suicide Squad“ Džejms Gan fazon, ali
zapravo i nije. Opisao bih film kao „Guardians of the Galaxy“ na Zemlji, ali
bez previše fora i fazona i popularne muzike na svakih 15 minuta.
Florens Pju, Sebastijan Sten, Dejvid Harbor,
Vajat Rasel, Luis Pulman, Džulija Luis-Drejfus, Hana Džon-Kamen i Olga Kurlenko
čine glumački ansambl. Moram priznati, svako je bio odličan i valjano je
odradio svoj posao. Naravno, Florens Pju je od samog starta glavni lik i
najviše je imala vremena da sija. Jelenin lik je očigledno donekle kopija Crne Udovice,
nekakva zamena za nju i iskreno, može! Nije Skarlet Johanson, ali mi je
prirasla srcu vremenom... Ona je ujedno i srce filma, Pju je vrlo dobro prenela
emocije Jelene i učinile mi je jednim od zanimljivih „novijih“ likova.
Drugi favorit mi je zasigurno Dejvid Harbor!
Najzad mu je dato vremena da sija kao Crveni Čuvar, najnebitniji supervojnik
koji vreme provodi živeći u (ne)slavi prošlosti. Jeste da se pojavio u filmu „Black
Widow“ pre četiri godine, ali se ovde više istakao, barem mi se tako čini. Svaka
interakcija između njega i drugih likova je bila zlatna vredna; Harbor savršeno
zna kako da isporuči publici ovog lika koji ima veću dubinu nego što bi se
očekivalo. Iako je on najnebitniji od trojice supervojnika u ovom timu, meni je
najbliži srcu!
Još jedan lik koji je dobio svojih
pet filmskih minuta jeste U. S. Agent, odnosno bivši Kapetan Amerika, kojeg
igra Vajat Rasel. Zanimljivo je to što je Rasel mlađi išao na kasting za pravog
Kapetana, ali nije prošao, te su ga zvali godinama kasnije da glumi moralno
korumpiranu verziju tog lika, koji je postao sušta suprotnost onoga što je
trebalo da predstavlja. Svakako, Rasel se nije istakao koliko i prethodno
pomenuti likovi, ali mi je bilo drago da ga vidim i njegov lik ima potencijala
za napredak u narednim projektima!
Duh i Taskmaster su definitivno
najmanje razvijeni likovi. Potpuno su nebitni i samo su tu da bi popunili prostor.
Duh je nažalost bila nebitna i u filmu gde je bila zloća, ali ipak sa toliko likova,
neko mora i da ispašta i bude najmanje razvijen... Bilo je fino videti ih nakon
toliko vremena, ali su svakako nebitne.
Novi veliki lik je Bob. Što vam manje
o njemu kažem bolje je. Samo znajte da je iznenađenje! Iako je njegov put u
filmu očigledan, u par trenutaka me je iznenadilo u kom su pravcu otišli sa
njegovim likom i siguran sam da je jedan od najmoćnijih persona u MCU. Nažalost,
verovatno je to to što smo videli od njega, verujem da će biti protraćen u
daljim projektima, ali se nadam da nije tako! Luisa Pulmana sam samo imao
priliku da pogledam u „Top Gun: Maverick“, ali ovde je potpuno drugačiji. Radujem
se njegovoj karijeri, ima glumačkog potencijala!
Džejk Šrajer je najnoviji indi
reditelj kojeg je ovaj studio uzeo pod svoje, dao mu više stotina miliona
dolara da napravi film koji ne zna kako da napravi i lako ga kontroliše! Već
poznata formula ovog studija koja me je
ponovo zabrinula... Džejk je prethodno radio na znatno manjim projektima. Filmovi
„Paper Towns“ i „Robot & Frank“,
kao i serija „Beef“ pokazuju njegovu sklonost ka više niskobudžetnim, emotivnim
pričama. Ne čudi što je uzet kao reditelj MCU filma, ali sa zadovoljnošću ću
reći da je Džejk redak proizvod takve formule koji zapravo i radi. Tokom filma
se osetio neki tračak rediteljskog pečata, koji iako nije jak, ipak donekle
postoji.
Da li smo se najzad vratili klasičnom
MCU-u? Ne bih rekao. Ali, „Thunderbolts*“ jeste poseban film ovakve vrste u
poslednje vreme koje beleži izumiranje ovog podžanra i bavi se nekim temama
kojima se slični filmovi uglavnom ne bakću. Bilo je zabavno gledati ove likove
kako sarađuju i ne bih nikada rekao da bi baš ova naizgled nasumična skupima ultra
sporednih MCU likova ovako dobro radila zajedno. Svako od glumaca je pokidao, pogotovo
Florens Pju i Dejvid Harbor, a i Luis Pulman je pokazao šta ume! Narativno je hrabar
film, bavi se temama depresije na nesvakidašnji način za superherojske filmove,
ali ipak ima i iste probleme na tom polju. Nije u potpunosti razvijen što se
tiče svih odnosa likova, karakternih lukova i drugih dramaturških pojedinosti,
ali dovoljno dobro radi kao paket. Drago mi je što mogu reći da sam se ponovo
zabavio na MCU filmu! „Thunderbolts*“ je šepav korak ka boljem, ali svakako
korak! Status kvo je još uvek relativno uspostavljen, ali se nadam da će njihov
sledeći film „The Fantastic Four: First Steps“, biti već PRVI zdrav i dobar KORAK
ka novijem, hrabrijem i boljem MCU-u.
Comments
Post a Comment