Pre
skoro tri godine, sve „Star Wars“ fanove je neočekivano dočekala sigurno
najbolja serija smeštena u ovom bogatom, više od pola veka starom univerzumu. Serija
„Andor“ se isprva činila nepotrebnim naizgled još jednim neumesnim „Disney“
projektom koji će biti još jedan ekser u kovčegu ovog serijala. Pritom je u
pitanju serija prikvel za prikvel film (rečenica koja mi zadaje glavobolju). Na
iznenađenje svih, prva sezona je predstavila dvanaest izvanrednih epizoda. Iako
smo znali sudbine većine likova (onih starih svakako, a za nove je poznato da
će uglavnom poginuti na neki način), sezona je bila poklon za sve ljubitelje,
ne samo ovog sveta, već jednostavno špijunskih trilera, jer je ova serija
suštinski svemirski Džejms Bond ili Džejson Born. Nakon tri godine teške
produkcije, nekoliko odlaganja i očekivanja svih ljubitelja prve sezone, druga sezona
ove serije u vidu dodatnih dvanaest epizoda se najzad završila, a time i cela
serija „Andor“, koja prikazuje osam godina života naslovnog lika pre dešavanja
filma „Rogue One“. Da li je sadržala prestižnu titulu najbolje „Star Wars“
serije?
Isto kao
i prošli put, druga sezona je skockana u četiri bloka od po tri epizode,
sveukupno dvanaest epizoda. Svaki blok predstavlja jednu godinu, a traje malo
duže od sat i po vremena, kao jedan film. Takva konstrukcija serije je bila i u
prošloj sezoni, samo što su ovaj put uspešno ispravili grešku izbacivanja samo
jedne epizode nedeljno, već je publika svake nedelje mogla da pogleda po tri
epizode, odnosno jedan blok. To je i te kako pomoglo pri „varenju“ celokupnog
sadržaja, fanovima je dato dovoljno namirnica do naredne nedelje i još boljeg i
uzbudljivijeg bloka. Nije se gubilo na intertnosti, što se može reći i za samu
sadržinu epizoda. Broj od dvanaest epizoda je pozamašan, uglavnom duplo veći od
standardnih šest ili osam u većini drugih „Disney+“ „Star Wars“ serija.
Isprva
je druga sezona počela malo trnovito... Nisam bio oduševljen prvim blokom koji
je vidno previše vremena koristio na naizgled nebitnim likovima i zapletima
koji praktično ne idu nigde. Prve tri epizode su bile malo zabrinjavajuće, ali od
drugog bloka sve krene ka bolje, dok ne kulminira fantastičnim trećim i lagano
završi sa četvrtim blokom, čiji je sam kraj narativni most koji nas glatko vodi
ka filmu „Rogue One“, slično kao što se taj film spojio sa „A New Hope“. Svaka
naizgled bespotrebna replika, vreme posvećeno nekom liku ili dešavanju se na
kraju ovog putovanja isplatilo, sve je naplatilo u (za mene barem) premium „Star
Wars“ iskustvu.
Ovo je
svedena priča iz ovog sveta; bez Sile, Džedaja, Sita, Bebe Jode ili previše
boje kao u na primer trećoj sezoni serije „The Mandalorian“... „Andor“ je
nepopustljivo sirova i surova priča o pobuni protiv tiranije, otuđenju od
totalitarnog sistema i ceni koju su mnogi platili da bi ostatak sveta bio slobodan.
Iako je priča smeštena pre mnogo vremena, u jednoj dalekoj, dalekoj galaksiji, „Andor“
je realističniji i približniji sadašnjici nego što bi se isprva mislilo. Priča
je o super državi koja nasiljem smiruje neistomišljenike, a pokorni narod truje
lažima preko istih takvih medija i političkih stranaka. Priča je o malim
ljudima koji zajedno postaju nešto veće što se može samo emocijama osetiti. Koliko
je sličnih ljudi u našoj stvarnosti dalo živote za postojanje kakvo mi trenutno
uživamo? Siguran sam da je broj i veći nego što je nama poznat... Nego, „Andor“
ne nudi priču koja će vas usrećiti, ali to je i čar ovakvog univerzuma, da jedne
godine dobijemo slatku avanturu kao što je „Skeleton Crew“, a naredne tešku triler
dramu poput „Andor“.
Prva sezona
je upoznala publiku sa vrlo zanimljivim likovima. Kako bi što bolje dočarali šta nije u redu sa
galaksijom i zašto treba da se promeni, autori su se odlučili da postave po
glavnog lika u svaki bitni sektor galaksije. Tako su nam predstavljeni: Kasijan
Andor, koji ne veruje u pobunu, ali na kraju postan ključan faktor u istoj; Siril
Karn, obeščaćeni čuvar mira opsednut pravdom i pravilima koji pokušava da
pronađe naslovnog lika; Mon Motma, ogorčena senatorka koja je svakim
blokom epizoda sve više sklonija fizičkom obračunu nego dobrim rečima; Dedra Mero,
pripadnica imperijske tajne policije i Luten, svemirski Džejms Bond i čovek
koji je zapravo iz temelja stvorio Pobunu.
Na kraju
prve sezone su ovi likovi već bili dovojno dobro razvijeni i svaki je bio na
svojstvenom određenom karakternom putu, te me je i te kako zanimao kako će oni
izgledati u novih dvanaest epizoda. Radostan sam što mogu da kažem da je svaki
lik doživeo apsolutni razvoj koji se slaže sa tim što predstavlja. Takođe, kao
što je već napisano, time što su njihove sudbine donekle poznate nije upropastilo
karakterni razvoj koji je zaista zadovoljavajuće završen; svaki lik je bio
zupčanik u ovoj zamršenoj priči, a svako od njih je savršeno podmazano radio u
mašini zvanoj „Andor“.
To
pogotovo važi za naslovnog lika, koji na kraju prve sezone ipak nije onaj lik
kojeg svi znaju iz „Rogue One“. Naravno, na kraju druge sezone je bio
karakterno spreman da se otisne na svoju poslednju misiju za koju svi znaju
kako se završila.
„Andor“
neće samo osvojiti sve nagrade za tehničku stranu produkcije, već i Emije za
glumačka izvođenja. Dijego Luna je pokidao kao naslovni lik i u nekim trenucima
me je stvarno iznenadio kako je izneo emocije. Deniz Gou kao Didra i Kajl Soler
kao Siril su isto bili na nivou, ali je seriju najviše glumački izneo veliki Stelan
Skarsgard kao Luten. Obe sezone je glumački nosio i u obe sezone je imao po
monolog koji je iznenadio i postao najbolji deo te sezone. Pritom, pored Andora
je i najzanimljiviji lik kojem je dato najviše vremena za razvoj. Drago mi je
da je Stelanu dato malo više prostora u ovoj sezoni i ponoviću svoje reči iz
recenzije za prvu sezonu, nekako mi je glumački protraćen u MCU. Drago mi je da
su se moje želje od pre tri godine obistinile i da smo dobili još bolje
karakterne momente sa ovim i te kako zanimljivim „malim“ likovima.
Arijel Klajman,
Janus Mets i Alonso Ruizpalacios su režirali drugu sezonu. Sva trojica su
učinila izvanredan posao. Struktura kadrova i montaža istih je bila na jednom
visokom nivou. Odaju omaž špijunskim trilerima i ratnim filmovima sedamdesetih kroz
načine na koji su odabrali da konstruišu neke kadrove i snime uzbudljiva i
neretko tragična dešavanja ovih dvanaest epizoda. Treći blok, koji je režirao Mets,
je pogotovo tragičan koliko je i napet i mogu reći nešto najbolje što smo imali
priliku da vidimo u ovom svetu. „Andor“ je serija koja je režirana na zavidnom
nivou i predstavlja novi standard za sve ostale nove serije, ne samo za one
smeštene u „Star Wars“ svetu.
Estetski,
„Andor“ ide u korak sa retro futurizmom koji je Lukas uspostavio još u prvom
filmu 1977. godine. Tehnologija, kostimi i sveopšti izgled sveta izgleda baš
kao da je smešten u originalnu trilogiju i jednostavno se oseća grubost i
sirovost sveta koji je ispunjen do svakog detalja. Logično je da je serija
ispunjena kompjuterskim efektima, ali njihova kombinacija sa praktičnim
kostimima, rekvizitama i setovima je doprinela da se publika što efikasnije i
dublje unese u bogate svetove na koje nas vodi druga sezona ove serije.
Posle njegovog
rada na projektima „Andor“ i „Rogue One“, moram priznati da je Toni Gilroj postao
čovek koji razume ovaj univerzum kao Lukas, uspeo je da ga napravi sa istim imidžom
u glavi, istim načinom pričanja priče. Pritom, podario nam je neke od najboljih
trenutaka i likova u ovom univerzumu, dodatno produbivši svet već prebogat
pričama. Gilroj nas je podsetio šta univerzum poput ovog znači, kako treba da
nas tera da se osećamo, barem na kratko dok se ne vratimo nekom novom „Disney“
đubretu smeštenom u ovom svetu... Uvek ću poštovati Favroa i Filonija kao
kreativne sile iza ovog univerzuma, ali Gilroj će mi uvek biti za nivo više.
„Andor“
druga sezona je za sad najbolja serija 2025. godine. Izuzetan je poduhvat i
lektira za sve ljubitelje ovog univerzuma. Isto tako je i podigla novi standard
za sve dalje „Star Wars“ projekte, iako sumnjam da će se iko ovoliko truditi da
nam prenese priču manjih likova. Ovih sveukupno dvadeset četiri epizode su savršen
prikaz kako se došlo do Pobune u kojoj su učestvovali svi vanvremenski likovi
koje znamo i volimo već više od pola veka. Testament je genijalnosti posvećenog
autorskog tima i šouranera Tonija Gilroja koji je svima pokazao kako se vodi
projekat skup skoro $650 miliona. Ako sebe nazivate „Star Wars“ fanom, niste
jedan dok ne pogledate seriju „Andor“. U tišini ćete svedočiti napetim
događajima koji su narativno oblikovali svet koji volite i možda ćete pustiti i
po koju suzu, ali verujte mi, nećete se pokajati.
Comments
Post a Comment