Skip to main content

Andor 2 (2025) - Recenzija Sezone

 


Pre skoro tri godine, sve „Star Wars“ fanove je neočekivano dočekala sigurno najbolja serija smeštena u ovom bogatom, više od pola veka starom univerzumu. Serija „Andor“ se isprva činila nepotrebnim naizgled još jednim neumesnim „Disney“ projektom koji će biti još jedan ekser u kovčegu ovog serijala. Pritom je u pitanju serija prikvel za prikvel film (rečenica koja mi zadaje glavobolju). Na iznenađenje svih, prva sezona je predstavila dvanaest izvanrednih epizoda. Iako smo znali sudbine većine likova (onih starih svakako, a za nove je poznato da će uglavnom poginuti na neki način), sezona je bila poklon za sve ljubitelje, ne samo ovog sveta, već jednostavno špijunskih trilera, jer je ova serija suštinski svemirski Džejms Bond ili Džejson Born. Nakon tri godine teške produkcije, nekoliko odlaganja i očekivanja svih ljubitelja prve sezone, druga sezona ove serije u vidu dodatnih dvanaest epizoda se najzad završila, a time i cela serija „Andor“, koja prikazuje osam godina života naslovnog lika pre dešavanja filma „Rogue One“. Da li je sadržala prestižnu titulu najbolje „Star Wars“ serije?

Isto kao i prošli put, druga sezona je skockana u četiri bloka od po tri epizode, sveukupno dvanaest epizoda. Svaki blok predstavlja jednu godinu, a traje malo duže od sat i po vremena, kao jedan film. Takva konstrukcija serije je bila i u prošloj sezoni, samo što su ovaj put uspešno ispravili grešku izbacivanja samo jedne epizode nedeljno, već je publika svake nedelje mogla da pogleda po tri epizode, odnosno jedan blok. To je i te kako pomoglo pri „varenju“ celokupnog sadržaja, fanovima je dato dovoljno namirnica do naredne nedelje i još boljeg i uzbudljivijeg bloka. Nije se gubilo na intertnosti, što se može reći i za samu sadržinu epizoda. Broj od dvanaest epizoda je pozamašan, uglavnom duplo veći od standardnih šest ili osam u većini drugih „Disney+“ „Star Wars“ serija.

Isprva je druga sezona počela malo trnovito... Nisam bio oduševljen prvim blokom koji je vidno previše vremena koristio na naizgled nebitnim likovima i zapletima koji praktično ne idu nigde. Prve tri epizode su bile malo zabrinjavajuće, ali od drugog bloka sve krene ka bolje, dok ne kulminira fantastičnim trećim i lagano završi sa četvrtim blokom, čiji je sam kraj narativni most koji nas glatko vodi ka filmu „Rogue One“, slično kao što se taj film spojio sa „A New Hope“. Svaka naizgled bespotrebna replika, vreme posvećeno nekom liku ili dešavanju se na kraju ovog putovanja isplatilo, sve je naplatilo u (za mene barem) premium „Star Wars“ iskustvu.

Ovo je svedena priča iz ovog sveta; bez Sile, Džedaja, Sita, Bebe Jode ili previše boje kao u na primer trećoj sezoni serije „The Mandalorian“... „Andor“ je nepopustljivo sirova i surova priča o pobuni protiv tiranije, otuđenju od totalitarnog sistema i ceni koju su mnogi platili da bi ostatak sveta bio slobodan. Iako je priča smeštena pre mnogo vremena, u jednoj dalekoj, dalekoj galaksiji, „Andor“ je realističniji i približniji sadašnjici nego što bi se isprva mislilo. Priča je o super državi koja nasiljem smiruje neistomišljenike, a pokorni narod truje lažima preko istih takvih medija i političkih stranaka. Priča je o malim ljudima koji zajedno postaju nešto veće što se može samo emocijama osetiti. Koliko je sličnih ljudi u našoj stvarnosti dalo živote za postojanje kakvo mi trenutno uživamo? Siguran sam da je broj i veći nego što je nama poznat... Nego, „Andor“ ne nudi priču koja će vas usrećiti, ali to je i čar ovakvog univerzuma, da jedne godine dobijemo slatku avanturu kao što je „Skeleton Crew“, a naredne tešku triler dramu poput „Andor“.

Prva sezona je upoznala publiku sa vrlo zanimljivim likovima. Kako bi što bolje dočarali šta nije u redu sa galaksijom i zašto treba da se promeni, autori su se odlučili da postave po glavnog lika u svaki bitni sektor galaksije. Tako su nam predstavljeni: Kasijan Andor, koji ne veruje u pobunu, ali na kraju postan ključan faktor u istoj; Siril Karn, obeščaćeni čuvar mira opsednut pravdom i pravilima koji pokušava da pronađe naslovnog lika; Mon Motma, ogorčena senatorka koja je svakim blokom epizoda sve više sklonija fizičkom obračunu nego dobrim rečima; Dedra Mero, pripadnica imperijske tajne policije i Luten, svemirski Džejms Bond i čovek koji je zapravo iz temelja stvorio Pobunu.

Na kraju prve sezone su ovi likovi već bili dovojno dobro razvijeni i svaki je bio na svojstvenom određenom karakternom putu, te me je i te kako zanimao kako će oni izgledati u novih dvanaest epizoda. Radostan sam što mogu da kažem da je svaki lik doživeo apsolutni razvoj koji se slaže sa tim što predstavlja. Takođe, kao što je već napisano, time što su njihove sudbine donekle poznate nije upropastilo karakterni razvoj koji je zaista zadovoljavajuće završen; svaki lik je bio zupčanik u ovoj zamršenoj priči, a svako od njih je savršeno podmazano radio u mašini zvanoj „Andor“.

To pogotovo važi za naslovnog lika, koji na kraju prve sezone ipak nije onaj lik kojeg svi znaju iz „Rogue One“. Naravno, na kraju druge sezone je bio karakterno spreman da se otisne na svoju poslednju misiju za koju svi znaju kako se završila.

„Andor“ neće samo osvojiti sve nagrade za tehničku stranu produkcije, već i Emije za glumačka izvođenja. Dijego Luna je pokidao kao naslovni lik i u nekim trenucima me je stvarno iznenadio kako je izneo emocije. Deniz Gou kao Didra i Kajl Soler kao Siril su isto bili na nivou, ali je seriju najviše glumački izneo veliki Stelan Skarsgard kao Luten. Obe sezone je glumački nosio i u obe sezone je imao po monolog koji je iznenadio i postao najbolji deo te sezone. Pritom, pored Andora je i najzanimljiviji lik kojem je dato najviše vremena za razvoj. Drago mi je da je Stelanu dato malo više prostora u ovoj sezoni i ponoviću svoje reči iz recenzije za prvu sezonu, nekako mi je glumački protraćen u MCU. Drago mi je da su se moje želje od pre tri godine obistinile i da smo dobili još bolje karakterne momente sa ovim i te kako zanimljivim „malim“ likovima.

Arijel Klajman, Janus Mets i Alonso Ruizpalacios su režirali drugu sezonu. Sva trojica su učinila izvanredan posao. Struktura kadrova i montaža istih je bila na jednom visokom nivou. Odaju omaž špijunskim trilerima i ratnim filmovima sedamdesetih kroz načine na koji su odabrali da konstruišu neke kadrove i snime uzbudljiva i neretko tragična dešavanja ovih dvanaest epizoda. Treći blok, koji je režirao Mets, je pogotovo tragičan koliko je i napet i mogu reći nešto najbolje što smo imali priliku da vidimo u ovom svetu. „Andor“ je serija koja je režirana na zavidnom nivou i predstavlja novi standard za sve ostale nove serije, ne samo za one smeštene u „Star Wars“ svetu.

Estetski, „Andor“ ide u korak sa retro futurizmom koji je Lukas uspostavio još u prvom filmu 1977. godine. Tehnologija, kostimi i sveopšti izgled sveta izgleda baš kao da je smešten u originalnu trilogiju i jednostavno se oseća grubost i sirovost sveta koji je ispunjen do svakog detalja. Logično je da je serija ispunjena kompjuterskim efektima, ali njihova kombinacija sa praktičnim kostimima, rekvizitama i setovima je doprinela da se publika što efikasnije i dublje unese u bogate svetove na koje nas vodi druga sezona ove serije.

Posle njegovog rada na projektima „Andor“ i „Rogue One“, moram priznati da je Toni Gilroj postao čovek koji razume ovaj univerzum kao Lukas, uspeo je da ga napravi sa istim imidžom u glavi, istim načinom pričanja priče. Pritom, podario nam je neke od najboljih trenutaka i likova u ovom univerzumu, dodatno produbivši svet već prebogat pričama. Gilroj nas je podsetio šta univerzum poput ovog znači, kako treba da nas tera da se osećamo, barem na kratko dok se ne vratimo nekom novom „Disney“ đubretu smeštenom u ovom svetu... Uvek ću poštovati Favroa i Filonija kao kreativne sile iza ovog univerzuma, ali Gilroj će mi uvek biti za nivo više.  

„Andor“ druga sezona je za sad najbolja serija 2025. godine. Izuzetan je poduhvat i lektira za sve ljubitelje ovog univerzuma. Isto tako je i podigla novi standard za sve dalje „Star Wars“ projekte, iako sumnjam da će se iko ovoliko truditi da nam prenese priču manjih likova. Ovih sveukupno dvadeset četiri epizode su savršen prikaz kako se došlo do Pobune u kojoj su učestvovali svi vanvremenski likovi koje znamo i volimo već više od pola veka. Testament je genijalnosti posvećenog autorskog tima i šouranera Tonija Gilroja koji je svima pokazao kako se vodi projekat skup skoro $650 miliona. Ako sebe nazivate „Star Wars“ fanom, niste jedan dok ne pogledate seriju „Andor“. U tišini ćete svedočiti napetim događajima koji su narativno oblikovali svet koji volite i možda ćete pustiti i po koju suzu, ali verujte mi, nećete se pokajati.

OCENA: 5/5

Comments

Popular posts from this blog

Yugo Florida (2025) - Recenzija Filma

  Kad god odem na neki filmski festival, postoji par potencijalnih favorita koje bih voleo da ukačim. Ponekad ne uspem i razočaram se, ali kada god me bogovi blagajni i akreditacija pogledaju, znam da me čeka nešto vrlo upečatljivo i definitivno istaknuto sa programa. Tako sam na ovogodišnjem, 31. Sarajevo Film Festivalu, jedva čekao da pogledam debitantski dguomtereažni film Vladimira Tagića, „Yugo Florida“! Zahvaljujući nekom divnom čudu, našao sam se u prepunoj sali i nestrpljivo sam iščekivao da pogledam još jedan domaći film na festivalu! Deni Bojl je jednom rekao da su prvi filmovi reditelja ujedno i najbolji. Nisam potpuno siguran u to, ali sam siguran da ako Tagić nastavi ovim putem, može lako da postane jedan od najboljih domaćih reditelja današnjice. Hronično neispavani Zoran radi u noćnoj smeni rijaliti programa, gde posmatra učesnike i zapisuje njihove aktivnosti. Njegov gotovo besmisleni život se okreće naglavačke nakon što njegov otuđeni i nepodnošjivi otac oboli od l...

Sedef Magla (2025) - Recenzija Filma

  Još jedna godina , još jedan narativno zamršen, mlohav i nebitan domaći istorijski film napravljen od serije. Dok je prošlih godina domaća publika imala priliku da protraći vreme sa ostvarenjima poput „Aleksandar od Jugoslavije“, „Šta se bore misli moje“ ili  „Ruski Konzul“, 2025. godina je obeležena još jednim Frankenštajnovim čudovištem od filma u vidu „Sedef Magla“. Pa, da li su autori još jedne istorijske melodrame najzad napravili nešto novo? Kratak odgovor: naravno da nisu, ali barem je naziv filma ovaj put zanimljiviji. „Sedef Magla“ je još jedan film smešten za vreme Obrenovića, ovaj put pred kraj devetnaestog veka. Godine 1882. je Jelena Ilka Marković, udovica Jevrema Markovića, optuženog za učešće u Topolskoj buni i bez suđenja pogubljenog, pokušala da ubije kralja Milana Obrenovića i tako osveti svog muža. Uhapsili su je, a nekoliko meseci kasnije je pronađena mrtva u svojoj zatvorskoj ćeliji... Sedam godina kasnije, istog dana su pronađena dva tela. Oba ubistva s...

Mission: Impossible – The Final Reckoning (2025) - Recenzija Filma

  Skoro dve godine nakon maestralnog akcionog ostvarenja „Mission: Impossible – Dead Reckoning Part One“, Tom Kruz i ostala ekipa se vraćaju kako bi nam dostavili poslednje izvršenje naslovne nemoguće misije, kulminaciju svih prethodnih naizgled neizdvoljivih poduhvata i istih takvih Kruzovih kaskaderskih ludorija. „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ publici ne donosi samo kraći naslov nego prošli film, već i manje koherentnosti, narativne logičnosti, ali i manjak osećaja finalosti za ovako bogatu i zapravo uspešnu franšizu, sa daškom bespotrebnog povezivanja sa prethodnim filmovima kako bi nam dostavio finalnu odmazdu, odnosno zadnju avanturu uloge koja je Toma Kruza lansirala u stratosferu akcionih heroja. Da li je ovaj film zaslužio titulu jednog od najiščekivanijih filmova 2025. godine? Teška srca moram reći da i ne baš... „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ bi na narativnom polju trebalo da bude jednostavan film. Nastavlja priču iz prošlog filma, Hant je još ...