U moru, odnosno okeanu,
mediokritetnih filmova koje možete vrlo lako da preskočite u bioskopu, retko
kad se nađe neki za koji možete da kažete: “E, za ovaj film moram da izdvojim krvavo
zarađen novac, a i još vrednije vreme!“. U poslednjih nekoliko godina su za to
mene bili filmovi poput: „John Wick: Chapter 4“, „Mission: Impossible – Dead
Reckoning Part One“, „Oppenheimer“, „Avatar: The Way of Water“ i „Top Gun:
Maverick“, između ostalih. Specifično je bitan ovaj poslednji, koji mi je
povratio osećaj gledanja visokobudžetnih letnjih spektakala dok grickam kokice
i pijem nezdravo gazirano točeno piće. „Maverick“ je bio čistokrvni akcijaš,
oda nekom prošlom dobu snimljena fantastično i nerealno dobro. Drago mi je što
mogu reći da nam je ova godina poklonila jedan sličan takav film. Iako su taj
film i ovaj slični po mnogo čemu, ipak ih ne treba porediti. „F1: The Movie“
nema toliko šarma ili jake temelje kao prethodno pomenuti film, ali da li ima
to što mu treba da postane hit ove bioskopske sezone?
Soni Hejz, trkačka legenda je
nagovoren da izađe iz penzije kako bi preuzeo borbu za opstanak „Formula 1“
tima, ali i kako bi mentorisao mladog ambicioznog vozača, dok traga za još
jednom prilikom za slavom.
Narativno gledajući, ovaj film nema
ništa što već niste videli. Legenda neke delatnosti se vraća tamo gde je
najbolji kako bi nešto uradio, ali tu ga čeka uobražena mlada nada koja ga
podseća na njega iz mlađih dana. Takođe, ta legenda radeći to što je nekada
voleo shvata pravu poentu života, dok se bori sa time da su ga godine ipak
stigle. Usput je tu dosta sporednih likova koji su praktično otelotvorenje
različitih pogleda na odnos dva glavna lika, odnosno dve strane istog novčića.
Hvala Bogu pa se ništa više od toga nije ni očekivalo, a to smo i dobili ovde: klasičnu
priču snimljenu fantastično sa par vrludavih predvidivih, repetativnih, pa čak
i dosadnih trenutaka. Iskreno, oni nisu smetali, jer je ovaj film tu samo zbog
jednog jedinog očigledno jasnog cilja: da vas zabavi na par sati i zaradi brdo
para. Jedno od ta dva je učinio za mene, a ovo drugo će sigurno učiniti, pre
više nego kasnije.
Ovaj film je smišljen u laboratoriji,
a eksperiment je kako da vratimo ljude u bioskope na klasičan letnji
blokbaster. Rekao bih da su donekle uspeli sa tim, barem za mene! Imamo: jednu
od poslednjih zvučnih filmskih zvezda, studio sa naizgled beskonačno para, reditelja
koji će znati da dostavi šta studio želi i naravno ogroman broj zagarantovane
publike u vidu fanova Formule 1, kojih je mnogo. Koliko god vas ovaj film neće
angažovati na polju priče, on ipak zna da su mu glavni adut trke snimljene na vrhunskom
nivou.
Reditelj Jozef Konzicki se prizemljio
u svom najnovijem filmu i preneo tehniku snimanja aviona sa „Top Gun: Maverick“
na trke formula. Ako je nešto vredno u ovom ostvarenju, to su trke koje su
stvarno snimljene na najvišem stadijumu. Jeste da ništa ne može da zameni pravu
stvar, ali „F1: The Movie“ prilazi najbliže moguće tome u ovom formatu. Ni u
jednom trenutku nisam posumnjao u verodostojnost trka, nerealnih brzina, ali i
nekoliko neminovnih nezgoda koje nažalost nisu nepoznate ovom sportu. Trke su
ono zbog čega treba da gledate ovaj film na najvećem mogućem platnu i svakom
narednom sam ostao više iznenađen šta su uspeli da učine, a i koliko brzo sam
se navikao na kvalitet istih. Očigledno je mnogo para od budžeta navodno većim
od $300 miliona dolara otišlo na tehnologiju snimanja vratolomija, ali siguran
sam da je sličan broj otišao i na veliku zvezdu ovog filma.
Ako već niste shvatili iz niza
plakata i nepotrebno dugačkih trejlera, Bred Pit je glavna atrakcija filma. On
igra Sonija Hejza, lika koji pored prekul imena nosi i niz problema: on je onaj
vragolan stare škole koji radi stvari po svom, ali ne možete da se ljutite na
njega jer ih on radi tako dobro! Pit je savršen za ovu ulogu, ide uz njega i
stoji mu kao savršeno skrojeno odelo. Uverljivo je prodao ovog lika i siguran
sam da je mnogo svoje ličnosti uneo u njega. Pritom, ovaj film se ni u jednom
trenutku ne oslanja baš na pravu glumu, već na nivo zvezde koji je Pit, a
njegovo lice (i telo) će biti dovoljno da privuče mase ljudi da pogledaju film.
Pored njega je glavni lik i Džošua Pirs,
odnosno Damson Idris. Ovo je moj prvi dodir sa njim i priznaću da je na glumačkom
nivou odradio najbolji posao. Dok Pit već olako radi ono što se već i očekuje
od njega, Idris je ovde taj koji ima šansu da se pokaže, igrajući sa velikanima
poput Pita i Bardema. Koliko god Idris bio dobar, scenario je aljkav i ne da mu
mnogo da se glumački pokaže, ali za standarde ovakvog filma, bio je skroz
zadovoljavajuć.
Ali ni ostala ekipa nije za bacanje! Možda
nisu svi presudni koliko i glavni dvojac, ali ih igraju odlični glumci. Havijer
Bardem je Ruben, Hejzov bivši najbolji ortak i kolega vozač, a sadašnji šef
kluba koji ovaj mora da spasi. Slično kao i svi glumci, Bardem je igrao u
granicama fazona ovakvog filma i ni u jednom trenutku nije iskočio iz njih. Rekavši
to, njega je mogao da igra doslovno bilo ko sličnog „zvezda“ ranga. Nemam ništa
protiv Bardema, ali ovaj film više ganja tu stranu glumišta.
Glavnog ženskog lika, odnosno Kejt,
igra Keri Kondon, a njen irski akcenat mogu da slušam zauvek... Nego, ona je
očigledna simpatija glavnog lika, ali je i presudna za uspeh tima. Nije samo tu
da bude simpatija! Ona mi se baš svidela i Kondon je rekao bih potcenjena
glumica; ne pominje se toliko često kao njena koleginica irkinja, Rebeka Ferguson...
Takođe, drago mi je da je glavni lik imao simpatiju relativno blizu njegovih
godina. Jeste da je Kondon mlađa dvadeset godina od Pita, ali opet, neretko se
nađu i dosta mlađe...
Hans Zimer nije stranac trčkačkim
filmovima, radeći muziku za „Rush“, reditelja Rona Haurda, ali u „F1“ nam
poklanja potpuno drugačiju stranu svoje muzikalnosti. Da nisam prethodno znao
da je Zimer radio muziku, iskreno ne bih ni prepoznao. Pokidao je u svakom
smislu te reči. Iako se nije ništa manje ni očekivalo od ove žive legende
filmske muzike, Zimer nam je ipak dostavio nešto drugačije od sebe i neizmerno
sam mu zahvalan na tome.
Pored originalne muzike, „F1“ je kao i
svaki letnji blokbaster ispunjen sa mnogo ubačenih pop pesama stvorenih samo za
film. Ako vam se slušaju: Don Toliver, Doudža Ket ili Ed Širan, ovo je savršena
prilika za vas!!! Momenti sa tim pesmama se i ne uklapaju u film; neprijatno štrče
i te scene odaju utisak nestvarno skupog muzičkog spota i bez njih smo lagano
mogli. Shvatam da su ubačene i kao neki kontrast sa old skul glavnim likom čija
pojavljivanja neretko prati klasični rok, koji se ipak savršeno uklapao u film
i trebalo je samo da nastave u tom toku!
Jednostavno nazvan „F1: The Movie“ je
bukvalno to: film o trkanju. Neće vas oduševiti na narativnom polju, priča je
več viđena milion puta, ali ide u korak sa onim što je studio namerio: da dostavi
publici letnji blokbaster koji će zaraditi nezamislivu sumu novca, a koji će
zabaviti i naterati ljude da ne razmišljaju previše. To je uspeo da uradi, ali
ipak to nije dovoljno. Koliko god priča bila manje bitna za ovakve filmove,
ipak treba da postoji kako bi postojao preko potrebna emotivna podloga koja
ovom filmu ipak fali. Koliko god Bred Pit i ostala ekipa bili dobri, to je
glavna falinka filmu. Sa druge strane, nerealno dobro snimljene trke ipak
ublažuju celokupni utisak i garantuju barem zabavnih provedenih dva i po sata (koji
su mogli da budu dva sata) filma koji verovatno nećete više nikada gledati! Svakako,
ako tragate za nekim bioskopskim begom od vrućina, „F1“ je film za vas!!
Comments
Post a Comment