Skip to main content

Argylle (2024) - Recenzija Filma

 

Filmovi reditelja Metjua Vona su mi uvek bili kul, kao da je neki Gaj Riči iz alternativnog univerzuma. To nije ni čudno pomisliti gledjaući na to da je Von producirao prva dva Ričijeva filma, dok nije režirao odlični "Layer Cake", koji je i eto 20 godina kasnije ostao njegov najbolji film. Te ću priznati da sam jedva čekao film "Argylle", koji se već čeka nekoliko godina od prve najave. Von je već snimio nekoliko solidnih akcionih špijunskih komedija (svrstao bih i "X-Men: First Class" u takve), ali da li je najnovija ostavila isti ili barem sličan utisak kao Vonovi prethodni pohodi u komičnosti špijunskog podžanra?

Priča filma "Argylle" se može najbolje opisati rečenicom: "Šta bi bilo kad bi Dž. K. Rouling otkrila da Hari Poter zaista postoji?". Mada, ovaj film nije ni upola zanimljiv kao dotična rečenica. "Argylle" je dramaturški neizazovan film koji je u najboljem slučaju čudna mešavina svih rediteljskih oličenja Metjua Vona i svih već prethodno viđenih narativa sramotno sličnih akcionih komedija. Neki momenti su toliko bili neuverljivi da je jedino objašnjenje da su autori jednostavno odlučili da naprave jednu veliku neslanu šalu (čak i za ljubitelje ovakvih filmova) od filma skupu navodno $200 miliona...

Metju Von je već prethodno radio slične filmove i vrlo se dobro snalazi u materiji špijunskih akcionih komedija. Gledajući na to da će četvrti film u "Kingsman" serijalu, "Kingsman: The Blue Blood" biti navodno i poslednji, razumno je da studiji žele da nađu novi sličan serijal koji će Von predvoditi. Iako je krajem ovog filma najavljen i nastavak, sumnjam da će ga napraviti, jer je film ubedljivo propalitet na blagajnama.

Ako se nešto očekivalo od ovog projekta, to je odlična režija akcionih scena. Nažalost, Von je na tom polju razočarao. Vidno su lenjo koreografisane i montirane, čak i sa nekim scenarističkim "opravdanjima" zašto je tako. Taman kad počnu da budu dobre, akcione scene padnu u vodu sa nekim izuzetno lošim vizuelnim efektima i montažom koja ostavlja mnogo za poželeti. Čak i ne toliko dobro Vonovo prethodno ostvarenje, "The King's Man" je imalo odlične akcione sekvence. Zaista ne znam šta su hteli da urade sa nekim akcionim momentima u "Argylle", jer svaki naredni takav postaje sve luđi i luđi dok ne dođe do lošeg apsurda koji je čak preteran i za ovakvu vrstu filma...

Iako je reklamiran kao glavni lik, Henri Kevil je u filmu sveukupno možda do 10 minuta maksimalno. Marketing filma je bio namerno obmanjujuć, što ima smisla u kontekstu priče, ali je svakako bezvezan potez. Glavni likovi su svakako Brajs Dalas Hauard kao Eli i Sem Rokvel kao Aidan. Njih dvoje su vodilje i njihov promenljivi odnos je emotivni stub filma. Njihov odnos nije baš nešto sijao i dramaturški je nedovoljno potkrepljen kako bi dostigao emotivni vrhunac koji je trebalo da dostigne. Svakako, Rokvel je bio definitivno najbolji deo filma i zaista je potcenjen glumac. Dobro se pokazao u akcionim scenama i zaista mu leže ovakve uloge, iako će se verovatno povući ponovo u neke drame jer će ovaj film sigurno propasti.

Što se ostalih likova tiče, Brajanov Krenstonov lik je jednostavno parodija na apsolutno svakog šefa zle tajne organizacije i nije ništa preterano novo ili inovativno doneo svojim izvođenjem takvog arhetipa. Pored njega je tu i Semjuel L. Džekson, koji neretko igra ovako male uloge u sličnim filmovima. Džekson je očigledno bio tu kako bi uzeo brze pare i naravno, kako bi privukao publiku svojim bivstvovanjem na plakatu filma. Kevil je bio odličan za to koliko je bio u filmu i ako naprave nastavak nadam se da će imati više scena nego ovde.

"Argylle" je bio prvo razočarenje 2024. godine. Nije se očekivao nešto previše originalan film, ali se nadalo da će barem biti još jedan novi obrt Metjua Vona na ovaj podžanr akcionih filmova. Stiče se utisak kao da je Von nabacio sve njemu poznato do sad na jedno platno i napravio time neku apstraktnu sliku punu zaista neprihvatljivih za bioskop vizuelnih efekata i upitnih rediteljskih i dramaturških izbora. "Argylle" je špijunska akciona komedija kako je vidi osoba u ranim tinejdžerskim godinama koja ujedno pati od ADHD-a, sa daškom šizofrenije.

Ocena: 2/5

Comments

Popular posts from this blog

Yugo Florida (2025) - Recenzija Filma

  Kad god odem na neki filmski festival, postoji par potencijalnih favorita koje bih voleo da ukačim. Ponekad ne uspem i razočaram se, ali kada god me bogovi blagajni i akreditacija pogledaju, znam da me čeka nešto vrlo upečatljivo i definitivno istaknuto sa programa. Tako sam na ovogodišnjem, 31. Sarajevo Film Festivalu, jedva čekao da pogledam debitantski dguomtereažni film Vladimira Tagića, „Yugo Florida“! Zahvaljujući nekom divnom čudu, našao sam se u prepunoj sali i nestrpljivo sam iščekivao da pogledam još jedan domaći film na festivalu! Deni Bojl je jednom rekao da su prvi filmovi reditelja ujedno i najbolji. Nisam potpuno siguran u to, ali sam siguran da ako Tagić nastavi ovim putem, može lako da postane jedan od najboljih domaćih reditelja današnjice. Hronično neispavani Zoran radi u noćnoj smeni rijaliti programa, gde posmatra učesnike i zapisuje njihove aktivnosti. Njegov gotovo besmisleni život se okreće naglavačke nakon što njegov otuđeni i nepodnošjivi otac oboli od l...

Sedef Magla (2025) - Recenzija Filma

  Još jedna godina , još jedan narativno zamršen, mlohav i nebitan domaći istorijski film napravljen od serije. Dok je prošlih godina domaća publika imala priliku da protraći vreme sa ostvarenjima poput „Aleksandar od Jugoslavije“, „Šta se bore misli moje“ ili  „Ruski Konzul“, 2025. godina je obeležena još jednim Frankenštajnovim čudovištem od filma u vidu „Sedef Magla“. Pa, da li su autori još jedne istorijske melodrame najzad napravili nešto novo? Kratak odgovor: naravno da nisu, ali barem je naziv filma ovaj put zanimljiviji. „Sedef Magla“ je još jedan film smešten za vreme Obrenovića, ovaj put pred kraj devetnaestog veka. Godine 1882. je Jelena Ilka Marković, udovica Jevrema Markovića, optuženog za učešće u Topolskoj buni i bez suđenja pogubljenog, pokušala da ubije kralja Milana Obrenovića i tako osveti svog muža. Uhapsili su je, a nekoliko meseci kasnije je pronađena mrtva u svojoj zatvorskoj ćeliji... Sedam godina kasnije, istog dana su pronađena dva tela. Oba ubistva s...

Mission: Impossible – The Final Reckoning (2025) - Recenzija Filma

  Skoro dve godine nakon maestralnog akcionog ostvarenja „Mission: Impossible – Dead Reckoning Part One“, Tom Kruz i ostala ekipa se vraćaju kako bi nam dostavili poslednje izvršenje naslovne nemoguće misije, kulminaciju svih prethodnih naizgled neizdvoljivih poduhvata i istih takvih Kruzovih kaskaderskih ludorija. „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ publici ne donosi samo kraći naslov nego prošli film, već i manje koherentnosti, narativne logičnosti, ali i manjak osećaja finalosti za ovako bogatu i zapravo uspešnu franšizu, sa daškom bespotrebnog povezivanja sa prethodnim filmovima kako bi nam dostavio finalnu odmazdu, odnosno zadnju avanturu uloge koja je Toma Kruza lansirala u stratosferu akcionih heroja. Da li je ovaj film zaslužio titulu jednog od najiščekivanijih filmova 2025. godine? Teška srca moram reći da i ne baš... „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ bi na narativnom polju trebalo da bude jednostavan film. Nastavlja priču iz prošlog filma, Hant je još ...