Skip to main content

Argylle (2024) - Recenzija Filma

 

Filmovi reditelja Metjua Vona su mi uvek bili kul, kao da je neki Gaj Riči iz alternativnog univerzuma. To nije ni čudno pomisliti gledjaući na to da je Von producirao prva dva Ričijeva filma, dok nije režirao odlični "Layer Cake", koji je i eto 20 godina kasnije ostao njegov najbolji film. Te ću priznati da sam jedva čekao film "Argylle", koji se već čeka nekoliko godina od prve najave. Von je već snimio nekoliko solidnih akcionih špijunskih komedija (svrstao bih i "X-Men: First Class" u takve), ali da li je najnovija ostavila isti ili barem sličan utisak kao Vonovi prethodni pohodi u komičnosti špijunskog podžanra?

Priča filma "Argylle" se može najbolje opisati rečenicom: "Šta bi bilo kad bi Dž. K. Rouling otkrila da Hari Poter zaista postoji?". Mada, ovaj film nije ni upola zanimljiv kao dotična rečenica. "Argylle" je dramaturški neizazovan film koji je u najboljem slučaju čudna mešavina svih rediteljskih oličenja Metjua Vona i svih već prethodno viđenih narativa sramotno sličnih akcionih komedija. Neki momenti su toliko bili neuverljivi da je jedino objašnjenje da su autori jednostavno odlučili da naprave jednu veliku neslanu šalu (čak i za ljubitelje ovakvih filmova) od filma skupu navodno $200 miliona...

Metju Von je već prethodno radio slične filmove i vrlo se dobro snalazi u materiji špijunskih akcionih komedija. Gledajući na to da će četvrti film u "Kingsman" serijalu, "Kingsman: The Blue Blood" biti navodno i poslednji, razumno je da studiji žele da nađu novi sličan serijal koji će Von predvoditi. Iako je krajem ovog filma najavljen i nastavak, sumnjam da će ga napraviti, jer je film ubedljivo propalitet na blagajnama.

Ako se nešto očekivalo od ovog projekta, to je odlična režija akcionih scena. Nažalost, Von je na tom polju razočarao. Vidno su lenjo koreografisane i montirane, čak i sa nekim scenarističkim "opravdanjima" zašto je tako. Taman kad počnu da budu dobre, akcione scene padnu u vodu sa nekim izuzetno lošim vizuelnim efektima i montažom koja ostavlja mnogo za poželeti. Čak i ne toliko dobro Vonovo prethodno ostvarenje, "The King's Man" je imalo odlične akcione sekvence. Zaista ne znam šta su hteli da urade sa nekim akcionim momentima u "Argylle", jer svaki naredni takav postaje sve luđi i luđi dok ne dođe do lošeg apsurda koji je čak preteran i za ovakvu vrstu filma...

Iako je reklamiran kao glavni lik, Henri Kevil je u filmu sveukupno možda do 10 minuta maksimalno. Marketing filma je bio namerno obmanjujuć, što ima smisla u kontekstu priče, ali je svakako bezvezan potez. Glavni likovi su svakako Brajs Dalas Hauard kao Eli i Sem Rokvel kao Aidan. Njih dvoje su vodilje i njihov promenljivi odnos je emotivni stub filma. Njihov odnos nije baš nešto sijao i dramaturški je nedovoljno potkrepljen kako bi dostigao emotivni vrhunac koji je trebalo da dostigne. Svakako, Rokvel je bio definitivno najbolji deo filma i zaista je potcenjen glumac. Dobro se pokazao u akcionim scenama i zaista mu leže ovakve uloge, iako će se verovatno povući ponovo u neke drame jer će ovaj film sigurno propasti.

Što se ostalih likova tiče, Brajanov Krenstonov lik je jednostavno parodija na apsolutno svakog šefa zle tajne organizacije i nije ništa preterano novo ili inovativno doneo svojim izvođenjem takvog arhetipa. Pored njega je tu i Semjuel L. Džekson, koji neretko igra ovako male uloge u sličnim filmovima. Džekson je očigledno bio tu kako bi uzeo brze pare i naravno, kako bi privukao publiku svojim bivstvovanjem na plakatu filma. Kevil je bio odličan za to koliko je bio u filmu i ako naprave nastavak nadam se da će imati više scena nego ovde.

"Argylle" je bio prvo razočarenje 2024. godine. Nije se očekivao nešto previše originalan film, ali se nadalo da će barem biti još jedan novi obrt Metjua Vona na ovaj podžanr akcionih filmova. Stiče se utisak kao da je Von nabacio sve njemu poznato do sad na jedno platno i napravio time neku apstraktnu sliku punu zaista neprihvatljivih za bioskop vizuelnih efekata i upitnih rediteljskih i dramaturških izbora. "Argylle" je špijunska akciona komedija kako je vidi osoba u ranim tinejdžerskim godinama koja ujedno pati od ADHD-a, sa daškom šizofrenije.

Ocena: 2/5

Comments

Popular posts from this blog

Lazarev put (2024) - Recenzija Filma

  Podržavam i volim domaću kinematografiju, kakva god da je. Jeste da je muče raznorazni kreativni i produkcioni problemi, ali ima nekog pomaka. On možda nije ogroman, ali je bitno da je postojan. U poslednje vreme, domaća ostvarenja ostavljaju mnogo za poželeti, ali se ponekad nađe neki projekat koji se odmah čini drugačijim i vrednim pažnje. Takvi filmovi su neretko neispraćeni i neshvaćeni dovoljno („Heroji“), ali je nažalost takva sudbina nekih filmova. Od prvog trejlera je bilo vidno poznato da će novi domaći film „Lazarev put“, biti nešto drugačije. Da li u ovom slučaju drugačije znači dobro? Nakon godina provedenih na neimenovanom grčkom ostrvu, ulični umetnik Lazar, želi da se vrati kući. Taj poduhvat mu otežava ostrvska birokratska služba, koja ga šalje od jednog službenika ka drugom, usled nedovoljno prikupljene papirologije. Svaki susret sa njima biva čudniji od prošlog, svaki zazire po malo dublje u njegov lični život i psihu. „Lazarev put“ je film o povratku kući jedno...

Pored nas (2024) - Recenzija Filma

  Pre skoro deceniju je domaću publiku u bioskopima dočekao film Stevana Filipovića, Pored mene. Bio je i te kako uspešan, a između ostalog je dobio glavnu nagradu na „Filmskom Festivalu u Puli“, kao i na „Festivalu filmskog scenarija“ u Vrnjačkoj Banji. Bio je solidan filmski paket, uzimajući poznatu premisu srednjoškolaca koji su zaglavljeni u školi, ali dajući joj malo balkanski šmek. Za to što je bio, bio je i te kako sladak i zapravo skroz dobro izdanje Filipovića, a isto se ne može baš reći za nastavak koji je u bioskope stigao čitavih osam godina nakon prvog, odnosno 2023. godine. Pored tebe je bio znatno slabiji film, pun narativnih štucaja, ali se pohvaljuje što su uspeli da snime takav film za vreme karantina, a i sa pojavom lika Novice se potvrđuje da su svi filmovi Stevana Filipovića smešteni u isti univerzum (jer se Novica pojavljuje i u filmu „Šejtanov ratnik“). Treći film, Pored nas, je trebalo zapravo da bude drugi, ali su autori iskoristili karantin za vreme pande...

Izolacija (2024) - Recenzija Filma

  RECENZIJA JE BEZ SPOJLERA! Igranje Holivuda nije strana pojava u domaćoj produkciji filmova/serija. Zapadnjački filmovi su neretko bili i ostali inspiracija mnogim scenaristima i rediteljima sa ovih prostora. Katkad je to poigravanje i opravdano, ali ove godine je publika već dobila takav jedan film, u vidu neproslavljenog „akcionog trilera“ Poslednji Strelac. Dok je to bio (malo je reći) mizeran domaći upliv u John Wick svet, Izolacija Marka Backovića je ipak nešto malo drugačije, više naginje ka trileru sa elementima horora. Može se reći, M. Najt Šjamalan na domaći način, uključujući i dobre i loše stvari po kojima je ovaj reditelj poznat. Možda je tu ipak više ovih loših... Mladi perspektivni biolog Jovan dobija visoko plaćeni posao u struci, sa malim obrtom. On mora da bude sam u dubini planine, okružen surovom divljinom. Misteriozni posetioci u noći i čudni pozivi ga uveravaju da se uvalio u nešto uvrnuto što će ga koštati zdravog razuma, a možda i života... Jovan je tu kak...