Od kad je "Južni Vetar" 2018. godine pokazao domaćoj filmskoj produkciji kako ipak nije toliko strašno i zahtevno da likovi pucaju jedne na druge u više od jedne scene, sprska filmska scena je postala preplavljena sličnim krimi pričama. Da li to bilo na malim ekranima ili velikom platnu, u poslednjih šest godina je hiperprodukcija filmova i serija u punom zamahu i miks žanrova triler/akcija je postao već izlizan. Jedan od studija, "Film Plus Pictures" se 2024. godine potrudio da publici dostavi nekoliko žanrovskih filmova. Iako su vam možda poznati po tv emisija poput "Savršeni recept" i "Na kafi sa..." ili po sitkomu "Brak Mrak", ove godine nam dostavljaju dva žanrovska filma: triler/akciju "Poslednji Strelac" i trkački film "Prva Klasa - Pun Gas!". Sudeći po uspehu prvog filma, ovaj studio postaje ozbiljan takmičar u domaćoj "B" produkciji. Doduše, to je "B" produkcija koja nije svesna da je takva.
"Poslednji Strelac" je priča o Kuruzoviću bivšem "elitnom" agentu službe. Deset godina nakon slučajnog ubistva njegove žene dobija priliku da se najzad osveti i tako ispuni decenijski životni cilj. I sam na kraju života usled terminalne bolesti, Kuruzović odlučuje da uloži zadnji delić preostale snage u poslednju misiju.
Premisa sama po sebi ne odaje nikakav utisak posebnosti ili nečega do sad neviđenog. Priča je poprilično suvoparna i puna klišea osvetničkog akcionog trilera. Kliše akcioni filmovi su daleko od lošeg, ako se dobro iskroje. "Poslednji Strelac" je film koji tonski ne zna šta želi da postigne. Gledajući na to da je ovo "akcioni" film bez ijedne izistinske akcione scene, scenaristi su morali barem da stvore zanimljivog protagonistu koji može da nosi svaku scenu. Kuruzović je lik koji je na zatišju života, umoran je od postojanja i ubijanja... Jedva ustaje iz kreveta, očigledno pijan skoro sve vreme pokušava da postoji dok najzad ne sretne ponovo ženu svog života u nekom boljem svetu nakon smrti. Takav lik ne bi trebalo da flertuje sa svakim ženskim likom kog upozna, da kroji nove životne puteve za sebe i ostale oko njega. Scenarisčki, film ne prati konkretnu notu i neretko vrluda dok se jednostavno ne okonča. Autori su slabašnim super lepkom na popustu spajali kliše sa klišeom dok se nekako sve nije zalepilo, ali na kratko pre odlepljivanja koje je ceo projekat zakopao dublje nego Kuruzovićevu ženu. Jedna polovina scenarističkog tima, Maja Todorović bi trebalo da se drži drama, sudeći da je solidno odradila posao na filmu "Ajvar".
Teorijski, glumačka postava je solidna. Nenad Jezdić, Miloš Timotijević, Miki Krstović i Nataša Marković su svi solidni glumci i glumice, ali su u ovom filmu nedovoljno dobro iskorišćeni. Naravno, kada imate scenario poput ovog, ni najbolji glumci ikada bi mogli da vam izvuku projekat.
Jezdić je dobar izbor za srpskog Džona Vika, ogorčenog ubicu koji se nerado vraća u "posao" usled lične tragedije. Štaviše, sa njim nema sumnje da će zaista dati sve od sebe za ulogu. U slučaju ovog filma, Jezdić je u svakoj sceni vidno pod uticajem nekog alkoholnog pića i sumnjičavo bi bilo da se seća uopšte samog snimanja. Očigledno je novac bio čist motivator, što je sasvim validno.
Pored Jezdića, niko nije vredan nekog preteranog isticanja. Timotijević glumi za njega klasičnog neraspoloženog lika iz policije/službe koji je tu samo da pokaže kako ipak kumu nikad ne treba verovati. Miki Krstović je "opaki diler ostvaren na veliko u inostranstvu koji nosi odela i ima sarkastičnu stranu". To je sve što je potrebno da se zna o njegovom liku, a i sve što je i dato zapravo. Nataša Marković tumači ulogu komšinice Olivere. Ono što bih pohvalio je što predstavljanje ljudi iz invalidske zajednice, jer Oliver tokom filma ima mnogo zamerki oko toga kako žive ljudi u kolicima. Nažalost, ta reprezentacija pada u vodu jer se na kraju ispostavi da je sve vreme glumila, što je donekle i uvredljivo...
Darko Nikolić se dobro snašao kao reditelj. Njegov rad je prethodno viđen na filmu "Jedini Izlaz", koji pati od sličnih problema kao i dotični. Sigurno je bilo izuzetno teško raditi na filmu gde glavnom nosiocu ideje nije dozvoljeno da film dovede do punog potencijala, što je ovde bilo da se barem dodaju okej akcione sekvence. Reditelj i glumci nisu krivi za kvalitet ovakvih projekata, već produkcija i ograničenosti iste. Kad se već cilja "visoko" za domaće standarde, neka se dosegne maksimalna visina, a ne da se vidno štedi na najsitnijim sitnicama. Ako je već film reklamiram kao akcioni/triler, neka sadrži barem JEDNU poštenu akcionu scenu. One se mogu odraditi i na kreativan, minimalan način, ali je produkcija očigledno imala premalo vremena za snimanje.
Ovo je mogao da bude okej film, ali je još jedno domaće "igranje" Holivuda. Jadan je upliv domaće filmske industrije u “B” produkciju. “Poslednji Strelac” je film koji ne treba da postoji, jer zaista ne izgleda kao da je ikom išao u prilog, osim možda nekim personama iza kamere da mogu da se prošetaju na "svečanoj" premijeri i kažu da su snimili, boga ti, film! Ovo je akcija/triler bez trenutka akcije i napetosti, ali sa nekoliko potpuno nepotrebnih erotskih scena. Nenad Jezdić u naslovnoj ulozi pokušava da kanališe srpskog Džona Vika, ali više postaje preozbiljna verzija Bokija iz “Ćao Inspektore”. Čak i da je ovaj film parodija (nažalost nije), ostao bi kao što je i sad: jedan od najgorih filmova 2024. godine.
Ocena: 1/5
Comments
Post a Comment