Borderlands“
serijal video igara je jedan od posebnijih za mene. Postavile su nove standarde
za tzv. „looter shooter“ pucačine iz prvog lica. U četiri video igre u periodu 2009-2019.
su objavili četiri izdanja i svaka je na svoj način uspela da donese nešto novo
i posebno u dotični žanr video igara. Uspeh igara je iziskivao da se one
prenesu na veliko platno, te je filmska adaptacija bila neminovna. Od prvih
razgovora za film davne 2011. godine se promenilo autorskih timova, na kraju je
Ilaj Rot dobio mesto na rediteljskoj stolici, a scenario su pisali zajedno
Krejg Mejzin i Rot. Mejzin je poznat pre svega po HBO serijama „Chernobyl“ i
„The Last of Us“, koja je svaka obeležila godine kada su izašle. Film je snimljen
još 2021. godine, a prošao je kroz razna ponovna snimanja. Rediteljske dužnosti
je tada preuzeo Tim Miler („Deadpool“, „Terminator: Dark Fate“). Nakon skoro
pola decenije, film je najzad progledao svetlost bioskospkog sunca. Da li je
uspeo da prekine „prokletstvo“ filmova baziranih na video igrama ili je još
jedan primer takvog propalog ostvarenja?
Džejms
Gan je pre deset godina upoznao mejnstrim publiku sa konceptom filma u kojoj je
glavna grupa nekoliko nepodobnih pojedinaca koji, iako se preterano ne gotive, te
razlike stave po strani kako bi dostigli zajednički cilj koji je ultimativno dobre
prirode. Pritom, takav film je ispunjen kreativnim akcionim sekvencama, crnim
humorom i pop/rok muzikom dvadesetog veka. Takođe, žanr takvog filma je neka
kvazi naučna-fantastika. Takvi su bili “Guardians of the Galaxy“ filmovi, a
2023. godine je izašao dobar pokušaj takvog ostavrenja, „Dungeons &
Dragons: Honor Among Thieves“, dok je „Borderlands“ samo u najboljem slučaju
mizeran pokušaj takvog filma bez trunke šarma, harizme glumaca, hemije između
likova, sveopšte smislenosti dešavanja, očajnih vizuelnih efekata, pa čak ni
odabir muzike nije ostavio nikakav utisak.
Ilaj
Rot nužno nije loš izbor za reditelja ovakvog filma. Radio je na nekoliko
donekle poznatih horor slešera poput „Hostel“ i „Cabin Fever“, ali je i
ostvaren kao mediokritetni reditelj u ostvarenjima „Death Wish“ i „Knock Knock“.
Kao reditelj, Rot je poprilično čudna mešavina i do sad nije imao zaista neki
projekat koji je mogao da ga kreativno i umetički ostvari i lansira u potpunu
popularnost za koju nije ni sigurno da li zaista zaslužuje. Ovaj projekat je
bio njegov pokušaj da dođe do mejnstrima i postane novi Džejms Gan, jer je film
takve vrste njega proslavio i dovelo ga tamo gde je sad. „Borderlands“ ne odaje
utisak da je ikakav autor reditelj stajao iza njega, već da je rađen na traci,
a da je Rot samo stajao i odobravao šta mu studio kaže. Sigurno je ovde u
početku bio neki projekat vredan pažnje i da je Rot zamislio malo drugačiji finalni
ishod, ali nažalost publika ne može da gleda ono što ne postoji.
Sudeći
po video igrama i rediteljskog istoriji Rota, očekivalo se da film bude krvava avantura
rejtovana R. Sigurno je i tako bilo pre silnih izmena studija, jer je film u
bioskope otišao ocenjen kao PG-13 ostvarenje, bez ikakvog grafičkog nasilja i
sa dosta „sugestivnih“ momenata. Film baziran na „Borderlands“ serijalu video
igara zaslužuje mnogo više od toga, trebalo bi da bude ispunjen sa mnogo
krvavih i kreativnih akcionih sekvenci. Jeste da bi dosta bio upoređivan sa „Guardians
of the Galaxy“ filmovima, ali bi barem bila dobra kopija koja donekle može da
stoji za sebe.
Nadovezujući
se na prethodni pasus, akcione sekvence su mizerne. Vrlo su oskudne, predvidive
i vrlo nemaštovite. Film na tom polju ne nudi ništa novo i sve što je prikazano
je već odavno izlizano. Svi veliki akcioni trenuci mogu biti viđeni u trejleru.
Da je film izašao pre nekoliko godina kada je trebalo, sa originalnim idejama na videlu, možda bi i
bio barem okej.
Ovakav
film iziskuje dobru ekipu likova i ansambl koji ih tumački. Kejt Blanšet, Kevin
Hard, Džejmi Li Kurtis, Arijana Grinblet, Džek Blek i Florijan Munteanu su
glavna petorka. Kada se ovako pogleda, to uopšte nije loša ekipa, pogotovo što
sadrži dve dobitnice Oskara, a i glumce ostvarenim u komedijama poput Harta i
Bleka. Ali kada se sagleda ceo film, potpuno je suludo kako su imali tako dobru
ekipu i od nje napravili dosadnu hrpu bez šarma koja se samo sve vreme
međusobno vređa na nekim jadnim osnovama koje mogu biti smešne samo osnovcima,
ako i njima. Odabir glumaca za likove nije toliko kontroverzan, jer je ovo ipak
adaptacija i glumci koji tumače likove iz originalnog materijala ne moraju da
budu fizički identični. Da su imali dobar scenario i celokupno bolje osmišljen
projekat, sigurno bi i oni bili bolji i ne bi se toliko fanova žalilo što su
Kurtis i Blanšet starije od njihovih likova iz igara. Džek Blek je vrlo smešan
glumac i njegov odabir za Kleptrepa je smislen, ali su jednostavno mogli da
uzmu originalnog glumca iz video igara jer je prosto savršen. Celokupna ekipa
nije radila kako treba i samo se odao utisak opšte neprijatnosti i nelagode.
Za
kraj, priča je ista kao i u igrama. Lilit je zloglasni lovac na glave sa
misterioznom prošlošću koja se nevoljno se vraća u svoj dom, Pandoru,
najhaotičniju planetu u galaksiji. Njena misija je da pronađe nestalu ćerku
Atlasa najmoćnijeg čoveka u svemiru. Lilit sklapa neočekivani savez sa
odrpanim timom neprilagođenih pojedinaca - Rolandom, iskusnim plaćenikom na
misiji; Tajni Tinom, divlja tinejdžerkom; Krigom, Tininim mišićavim zaštitnikom;
Tanis, neobičnom naučnicom i Kleptrepom, neobičnim robotom. Zajedno, ovi „neverovatni“
heroji moraju da se bore sa opakim svetom Pandore i opasnim razbojnicima da bi
otkrili jednu od Pandorinih najeksplozivnijih tajni. Sudbina univerzuma bi
mogla biti u njihovim rukama, ali oni će se boriti za nešto više: jedno za
drugo.
Ovakav
opis radnje daje utisak da će biti zabavna avantura puna momenata koji bi
publiku bacili do ivice sedišta (ali više do ivice kauča jer je film izašao
onlajn tri nedelje nakon svetske premijere). Ono što se dobilo je nešto što
liči na taj hvalospevni opis, ali je daleko od toga. Trebalo je da se doda da
je priča bez konkretnih uloga, sa labavim motivima likova i otrcanim odnosima
između istih. Dramatuški je film kao priča koju je smislio osmogodišnjak dok se
igra na podu sa omiljenim akcionim figurama, ali je sigurno priča tog deteta
bolja od ove.
Zaista
ne govorim to često, ali ovo je đubre od filma. Siguran sam da je pre mešanja
studija, odnosno seckanja i dosnimavanja ovo bio neki barem iole dosledan i
barem zabavan besmislen film pun krvi i crnog humora. Ovo što smo dobili je 101
minut nedefinisanosti, besmislenosti u lošem smislu i nešto što samo vređa
izvorni materijal koji zaista ima potencijala za dobre filmove ili serije.
Glumci ne znaju šta rade, efekti su zabrinjavajuće loši, a scenario jedva
ispunjava osnovne narativne kriterijume. Gledajući “Borderlands” samo možete da
izgubite novac, a što je najbitnije i vreme. Pritom, ovo vam sve govorim kao
veliki fan izvornih video igara. Jedan od gorih filmova 2024.
Ocena: 1/5
Comments
Post a Comment