Otišao sam u bioskop u nadi da ću
odgledati nešto kul i zanimljivo od domaće kinematografije. Ne nužno novo ili
originalno, već jednostavno dobro i urađeno na drugačiji način. Trejler je
izgledao sasvim solidno i dovoljno me je kupio, zaista sam se nadao da ću iz
bioskopa otići barem ne u potpunosti razočaran. Ali, kao što je slučaj sa skoro
svakim domaćim ostvarenjem u poslednje vreme, to se nije dogodilo.
Ono što fali skoro svakom skorašnjem
domaćem projektu jeste dobar scenario. Izgleda kao da je urađena samo prva
ruka, bez velikih promena u poslednjoj verziji; takav je slučaj i ovde.
Konstrukcija filma je falična i praktično se ništa ne događa do poslednje
trećine filma. Većina vremena je provedeno uspostavljajući svet u kojem
obitavaju likovi, sa razvijanjem nebitnih sporednih likova i bespotrebno
dugačkim scenama drogiranja. Umesto takvih scena smo mogli da dobijemo preko
potrebno dodatno vreme na adekvatnom razvijanju likova, njihovih ličnosti i
motivacija. Iako film počne dovoljno dobro, stiče se osećaj da počinje mnogo
dugo i sve vreme sam čekao da se nešto bitno dogodi, da glavni lik uradi nešto
što priču gura napred. Kada se nešto približno tome i dogodilo, bilo je
prekasno i nije ostavilo željeni i potrebni utisak. Scenario ima dobre
elemente, ali su slabo povezani i logika događaja je mlaka, retko kad ide
daleko od opšteg mesta, ako uopšte. Žao mi je, jer scenario ima naznake nečeg
solidnog, ali na kraju jednostavno ne radi kako treba. Režija Luke Mihailovića
kreativno vrluda. Neretko meša motive iz raznih izvora, što nije nužno loše
kada se uradi na dobar način. Režirano je dovoljno okej, nije preterano dobro
niti loše. Sudeći po tome da mu je tek prvi dugometražni film, Luka ima vremena
da se rediteljski razvije, a ima potencijala.
Gluma vadi prosek filmu. Miodrag
Radonjić je poznat po ekscentričnim ulogama poput Baće iz "Južnog
Vetra", ali ovde je skroz prizeman i zapravo dobar. Uverljivo je izneo
lika i preneo ga sa stranice na platno. Pored njega, Denis Murić je još jedna
svetla tačka filma, kao što je bio i u haosu od filma poput "Zlatni
Dečko". Uvek mi je drago da ga pogledam i ne verujem da bi iko mogao bolje
da odigra ovog lika. Trojpec igra istog lika kao i uvek, nemam šta da dodam
više. Crni Cerak ekipa mi se zapravo dopala i nije izazivala očekivanu
neprijatnost. Ostali glumci su svi bili na nivou, kao što je uglavnom i slučaj
sa domaćim projektima.
Još jedna pozitivna stvar jeste
fotografija. Film izgleda zaista solidno i manjak boje u filmu ne odvraćuje
pažnju, već naprotiv. Dobro je snimljen i osvežavajuće je videti nešto
drugačije u domaćim ostvarenjima. Doduše, to što film nije u boji ne znači da
je sve bolje i ozbiljnije; ako je scenario loš, biće iako je ceo film crno-beo.
Pored fotografije mi se dopada i lokacija. Najzad smo malo izašli iz Beograda i
smestili neku priču malo dalje, ovaj put u Šabac.
"Indigo Kristal" nije
najgore domaće ostvarenje u poslednje vreme. Solidan je prvi dugometražni
projekat i rediteljev prvi pokušaj je za pohvalu, dok način na koji je sve
izvedeno nije. Da je ostavljeno još vremena scenariju da se krčka, siguran sam
da bi napisali još koju ruku i zapravo napisali jezivu i mračnu priču o ulici i
danku koji ona uzima, kako se od nje ne može pobeći. Ako išta, mora se
pohvaliti što su autori zapravo napravili film, a ne skraćenu sezonu serije;
ali takav osećaj se svakako stiče.
Comments
Post a Comment