Skip to main content

Jorgovani (2024) - Recenzija Filma


 

Moj prvi dodir sa radom Siniše Cvetića je bio prošle godine sa filmom "Usekovanje". Bio je prijatno iznenađen što smo najzad dobili nešto što je režirano i napisano i iole drugačije od većine domaćih ostvarenja viđenih u bioskopima. Kreativni dvojac Cvetića iza kamere i Davida Jakovljevića zaslužnog za scenario je ostao upamćen, te se može reći bio iznenađen kada sam video da im je naredni film sa Ivanom Bosiljčićem i Slobodom Mićalović u glavnim ulogama. Da li su "Jorgovani" još jedan mejnstrim promašaj, odnosno zalazak autora u komercijalu i samim tim odlazak u kreativni ponor?

Premisa je slična kao i u "Usekovanju". Grupa likova sa svojevrsnim problemima i međusobnim problematičnim odnosima se našao u jednoj prostoru u kojem će za vreme trajanja filma biti ispoljeni u raznim tenzičnim situacijama. Narativna baza filma je već viđena mnogo puta, te samim tim ni ne pokušava da bude nešto mnogo više od onoga što već jeste. Shodno tome, scenario ipak ni ne da bude obešćaćen i postane nebitan, što je slučaj sa velikom većinom domaćih projekata. Osvežavajuće je bilo pogledati neki film čiji je scenario zadovoljavajuće dobar, da je neko najzad uspeo da pročita scenario više od jednom ili uradi više od eventualno dve ruke. Dobar scenario je i odskočna daska za glumce koji su uglavnom dobri u svakom domaćem filmu/seriji.

Pored pomenutih Bobe i Ivana, ostatak glumačkog ansambla čine: Gordan Kičić, Mima Karadžić, Isidora Janković, Nebojša Dugalić i drugi. Ove, a i ostale glumce smo već gledali u mnogo drugih projekata i donekle se očekuje od njih da budu dobri. Iako niko od njih nije dao izvođenje svoje karijere, svako je radio baš onako kako treba. Svako je bio ključan za stvaranje ovog glumačkog mikrosveta koji je ogledalo na domaću filmsku industriju. Mima je Mima, Kičić je definitivno Kičić, a Bosiljčić i Boba su bili jednostavno okej za uslove celokupnog projekta. Svako je dao svoj doprinos stvaranja sveta filma i pritom je ovaj film jedan od dokaza koliko je scenario bitan, koliko može još više da podigne kvalitet izvođenja glumaca. Takođe, oseća se da su se svi silno zabavili snimajući film.

Znajući da će ovo biti sigurno komercijalniji film, postojala je izvesna briga da će režija ispaštati, odnosno da Siniša neće imati momente gde će moći da se rediteljski ispolji kao što je mogao u prethodnim filmovima. Iako tih trenutaka nema mnogo, svaki u kojem se reditelj nije plašio da iskoristi kameru na malo drugačiji način je bio dobrodošao i osmišljen na zanimljiv način. Verujem da postoji još reditelja koji slično razmišljaju, ali u jeku hiperprodukcije verovatno nemaju vremena da toliko rediteljski razrade projekte. Svakako, "Jorgovani" je bio film koji je pored scenarija i na rediteljskom polju bio dašak svežine. Verujem da je film bio brzo snimljen, ali ta brzina nije štetila kvalitetu, baš zbog režije i scenarija koji su kičma svakog ovakvog projekta.

"Jorgovani" je iznenađujuće dobar film koji je odličan miks komercijalnog filma i onog koji je snimljen za one koji rade na istom ili se jednostavno više zanimaju za njih. Ako neki "komercijalni" film treba pogledati to je ovaj i nemojte da vas omete blago očajni trejler za film, ne prikazuje merodovno film. Duo Siniše Cvetića i Davida Jakovljevića je ponovo pogodio i nestrpljivo se iščekuje njihov naredni projekat.

Ocena: 8/10

Comments

Popular posts from this blog

Yugo Florida (2025) - Recenzija Filma

  Kad god odem na neki filmski festival, postoji par potencijalnih favorita koje bih voleo da ukačim. Ponekad ne uspem i razočaram se, ali kada god me bogovi blagajni i akreditacija pogledaju, znam da me čeka nešto vrlo upečatljivo i definitivno istaknuto sa programa. Tako sam na ovogodišnjem, 31. Sarajevo Film Festivalu, jedva čekao da pogledam debitantski dguomtereažni film Vladimira Tagića, „Yugo Florida“! Zahvaljujući nekom divnom čudu, našao sam se u prepunoj sali i nestrpljivo sam iščekivao da pogledam još jedan domaći film na festivalu! Deni Bojl je jednom rekao da su prvi filmovi reditelja ujedno i najbolji. Nisam potpuno siguran u to, ali sam siguran da ako Tagić nastavi ovim putem, može lako da postane jedan od najboljih domaćih reditelja današnjice. Hronično neispavani Zoran radi u noćnoj smeni rijaliti programa, gde posmatra učesnike i zapisuje njihove aktivnosti. Njegov gotovo besmisleni život se okreće naglavačke nakon što njegov otuđeni i nepodnošjivi otac oboli od l...

Sedef Magla (2025) - Recenzija Filma

  Još jedna godina , još jedan narativno zamršen, mlohav i nebitan domaći istorijski film napravljen od serije. Dok je prošlih godina domaća publika imala priliku da protraći vreme sa ostvarenjima poput „Aleksandar od Jugoslavije“, „Šta se bore misli moje“ ili  „Ruski Konzul“, 2025. godina je obeležena još jednim Frankenštajnovim čudovištem od filma u vidu „Sedef Magla“. Pa, da li su autori još jedne istorijske melodrame najzad napravili nešto novo? Kratak odgovor: naravno da nisu, ali barem je naziv filma ovaj put zanimljiviji. „Sedef Magla“ je još jedan film smešten za vreme Obrenovića, ovaj put pred kraj devetnaestog veka. Godine 1882. je Jelena Ilka Marković, udovica Jevrema Markovića, optuženog za učešće u Topolskoj buni i bez suđenja pogubljenog, pokušala da ubije kralja Milana Obrenovića i tako osveti svog muža. Uhapsili su je, a nekoliko meseci kasnije je pronađena mrtva u svojoj zatvorskoj ćeliji... Sedam godina kasnije, istog dana su pronađena dva tela. Oba ubistva s...

Superman (2025) - Recenzija Filma

  Još jedan julski film iz velike multimedijalne franšize! Ovaj put je u pitanju jedan od, ako ne i najpopularniji superheroj ikada, Supermen... Pritom, ovaj superheroj je jedan od najstarijih koji su još uvek i te kako popularni, nastavši daleke 1938. godine! Mnogo je zavisilo i još uvek zavisi od toga. „Superman“ je prvi film u novom „DC“ svetu koji će međusobno da povezuje: filmove, serije, video igre i stripove u jedan kolektivni univerzum nazvan „DC Universe“ (DCU). Pored toga što služi kao začetak novog podeljenog sveta, imao je i zadatak da Supermena ponovo digne u žižu popularne kulture i udalji ga što više od tmurnog, depresivnog i bezbojnog osećaja koji su odavali unosi u već iščezli „DCEU“. Dakle, da li je „Superman“ uspeo u svom zadatku, a da je pritom dobar film sam za sebe? Ukratko rečeno, rekao bih da jeste. Svi znaju priču o Supermenu.: poslednji sin udaljene planete Kripton biva poslat na Zemlju kako bi nastavio nasleđe svog naroda kroz pomoć čovečanstvu pomoću s...