Škakljivo je raditi film o događaju
koji se relativno skoro desio. Svakom događaju ovakve vrste treba pristupiti
što objektivnije i ne treba da ih rade autori koji imaju veze sa njim bilo
kakve, najbolje bi bilo da je ovaj film radio neko kome je događaj zanimljiv,
ali nije sa ovih prostora, kako bi se što bolje pristupilo temi. Trebalo je da
se sačeka barem još neko vreme pre snimanja ovog filma, jer je ovo što smo
dobili haotičan i ne toliko dobar prikaz jednog od bitnijih dešavanja u
konfliktima na ovim prostorima tokom devedesetih godina prošlog veka. Žao mi je
kad god vidim da neki domaći projekat sa potencijalom za nešto više ispadne
ovako.
Da sam pustio nekom strancu ovaj film,
odnosno nekom ko ništa ne zna o događajima, ni posle filma ne bi znao ništa
mnogo više. U filmu nije objašnjeno šta se tačno desilo, zašto, šta je
prethodilo događajima. Više i bolje bih se informisao o dešavanjima na
Vikipediji. Imao sam osećaj da će se sve prikazati jednolično i plitko, bez
neke posebne disekcije zbivanja. Ako već pravite film o istorijskom događaju,
objasnite događaje sa svih strana, objasnite lepo sve likove. Produbljivanje
antagonista ne znači da opravdavate njihove postupke, već se filmu daje
potrebna dubina, nemojte da vas bude strah. Ovde su protagonisti ili opšti
likovi koje smo videli već previše puta ili su loša kopija američkog akcionog
heroja. Baš mi je žao, ali nažalost nije trebalo ništa drugo da očekujem.
Po običaju, naši projekti imaju uvek
barem odličnu glumu. Jovo Maksić najzad dobija glavnu ulogu i pokidao je svaku
scenu u kojoj je. Ivan Vujić kao njegov mladi sin je isto bio solidan i vidi se
da ga čekaju dobre uloge u budućnosti. Ljubiša Milišić, srpski Džek Blek, je
bio solidan. Zlatan Vidović, Goran Bogdan kupljen kod Kineza, igra iskreno vrlo
kul lika koji je mogao da bude i glavni lik. Scene sa njim su bile jedne od
boljih. Pored pomenutih, ostali su isto bili jako dobri i da nema solidne
glume, film bi bio potpuni promašaj.
Još jedna svetla tačka filma je
fotografija. Film zaista solidno izgleda i ima nekoliko zaista prelepih
kadrova. Scene pucnjave su snimljene okej, bez ikakvih inovacija i nešto pamtljivih
trenutaka; ako ste gledali "Otpisane", sve ste videli od scena
pucanja u domaćim projektima. Fotografija je, pored glume, skoro pa uvek
kvalitetna u domaćim projektima u poslednje vreme; zaista solidno izgledaju.
Po već nažalost tužnoj tradiciji,
"Oluja" je još jedan domaći film gde scenario nije baš najbolji.
Dijalozi su uglavnom okej, ali konstrukcija filma nije baš uvek najjasnija.
Scene ponekad idu čudnim redosledom i način na koji su međusobno izmontirane je
antiklimaktičan. Film je pun raznoraznih scena koje nemaju smisla u tim
trenucima i samo stvaraju konfuziju kod publike. Koliko sam pročitao, biće i
serija, te izgleda da će tu malo bolje konstruisati priču. Ponavljam i zauvek
ću, ako pravite seriju, snimite seriju za TV, ako pravite film, snimite ga kako
doliči za bioskope, bez rupa u priči. Znam da je to producentski pogodniji
način rada na projektu, ali kreativno nema smisla.
Nažalost, "Oluja" je još
jedan domaći promašaj. Mogli su na drugačiji, jednostavniji način da prikažu
događaje, sa određenom težinom bez preterane patetike i sa malo boljim
objašnjenjem celokupnog nemilog dešavanja. Ovo je još jedan događaj koji nije
baš obrađen na najbolji način; čekaju se Košare i Kosovski Boj, da vidimo kako
će i ta istorijska zbivanja da pokriju na filmu, ali mi nešto govori da će i
njih da prikažu ofrlje. Umesto da bude dobar i kompletan prikaz vojne
operacije, "Oluja" nevešto pokušava da udari na emocije publike i
samim tim ode u zaborav, kao i većina domaćih filmova u poslednje vreme.
Ocena: 2/5
Comments
Post a Comment