Skip to main content

Proslava (2024) - Recenzija Filma

 

Drugi dan na festivalu sam otpočeo hrvatskom ratnom dramom „Proslava“, Bruna Ankovića. Podeljen je u četiri priče u nelinearnom fazonu. Glavna se događa neposredno nakon Drugog svetskog rata, druga tokom, treća nekoliko godina pre, a četvrta desetak pre rata. „Proslava“ govori priču unatrag. Film je o selu u Hrvatskoj, specifično o jednoj porodici koja tu živi. Publika prati njihove nedaće dok se bore sa siromaštvom i oskudicom prouzrokovanom oštrom i surovom zimom.

Počinje krajem i tokom 86 minuta trajanja saznajemo malo po malo o glavnom liku i o poreklu neprilike koja ga je snašla nakon rata. Film ni nema neku ekspoziciju, niti klasičnu činsku strukturu priče. To se odbacuje zarad stvaranja upečatljive, sive i depresivne atmosfere, kako bi se publika što bliže i bolje stavila u psihološki milje glavnog lika i njegovog stanja. Što film duže traje, tako se priče raspliću i saznaje se delić po delić priče, dok krajnja služi kao neka vrsta mašnice na poklonu, ona povezuje sve kako valja i služi kao finalni udarac gledaocima, odnosno poenta filma.

Iako je periodna drama, „Proslava“ nije odlikovana podžanrovskim klišeima. Kao i glavni lik, publika nije posve upućena u to šta se tačno dešava, zbog čega je on u problemu, od koga se krije u šumi i ko mu životno preti kada je rat gotov.

Slično kao i prethodno pomenut film „Sveta nedelja“, „Proslava“ slično sadrži duge, ali prelepo snimljene kadrove, samo što su ovde oni ispunjeni surovom i neretko stenovitom prirodom, odajući sličan osećaj kao oni koje oseća glavni lik dok se bori za život. Isto tako, „Proslava“ bi bio odličan kratki film, jer je poslednja priča ujedno i najbolji deo filma. Da je ostavljena kao takva, samo malo produžena i možda sa delovima prve, bio bi savršen kratki film sa istom porukom.

Ali ovako kako stoji, film pati od nerazvijenosti glavnog lika, a dobar razvoj istog je neophodan kako bi se publika poistovetila sa njim. Svakako na kraju, „Proslava“ je efektivno jeziv film koji bi mogao biti bolji u formi kratkog metra.

Ocena: 6/10

Comments

Popular posts from this blog

Yugo Florida (2025) - Recenzija Filma

  Kad god odem na neki filmski festival, postoji par potencijalnih favorita koje bih voleo da ukačim. Ponekad ne uspem i razočaram se, ali kada god me bogovi blagajni i akreditacija pogledaju, znam da me čeka nešto vrlo upečatljivo i definitivno istaknuto sa programa. Tako sam na ovogodišnjem, 31. Sarajevo Film Festivalu, jedva čekao da pogledam debitantski dguomtereažni film Vladimira Tagića, „Yugo Florida“! Zahvaljujući nekom divnom čudu, našao sam se u prepunoj sali i nestrpljivo sam iščekivao da pogledam još jedan domaći film na festivalu! Deni Bojl je jednom rekao da su prvi filmovi reditelja ujedno i najbolji. Nisam potpuno siguran u to, ali sam siguran da ako Tagić nastavi ovim putem, može lako da postane jedan od najboljih domaćih reditelja današnjice. Hronično neispavani Zoran radi u noćnoj smeni rijaliti programa, gde posmatra učesnike i zapisuje njihove aktivnosti. Njegov gotovo besmisleni život se okreće naglavačke nakon što njegov otuđeni i nepodnošjivi otac oboli od l...

Sedef Magla (2025) - Recenzija Filma

  Još jedna godina , još jedan narativno zamršen, mlohav i nebitan domaći istorijski film napravljen od serije. Dok je prošlih godina domaća publika imala priliku da protraći vreme sa ostvarenjima poput „Aleksandar od Jugoslavije“, „Šta se bore misli moje“ ili  „Ruski Konzul“, 2025. godina je obeležena još jednim Frankenštajnovim čudovištem od filma u vidu „Sedef Magla“. Pa, da li su autori još jedne istorijske melodrame najzad napravili nešto novo? Kratak odgovor: naravno da nisu, ali barem je naziv filma ovaj put zanimljiviji. „Sedef Magla“ je još jedan film smešten za vreme Obrenovića, ovaj put pred kraj devetnaestog veka. Godine 1882. je Jelena Ilka Marković, udovica Jevrema Markovića, optuženog za učešće u Topolskoj buni i bez suđenja pogubljenog, pokušala da ubije kralja Milana Obrenovića i tako osveti svog muža. Uhapsili su je, a nekoliko meseci kasnije je pronađena mrtva u svojoj zatvorskoj ćeliji... Sedam godina kasnije, istog dana su pronađena dva tela. Oba ubistva s...

Mission: Impossible – The Final Reckoning (2025) - Recenzija Filma

  Skoro dve godine nakon maestralnog akcionog ostvarenja „Mission: Impossible – Dead Reckoning Part One“, Tom Kruz i ostala ekipa se vraćaju kako bi nam dostavili poslednje izvršenje naslovne nemoguće misije, kulminaciju svih prethodnih naizgled neizdvoljivih poduhvata i istih takvih Kruzovih kaskaderskih ludorija. „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ publici ne donosi samo kraći naslov nego prošli film, već i manje koherentnosti, narativne logičnosti, ali i manjak osećaja finalosti za ovako bogatu i zapravo uspešnu franšizu, sa daškom bespotrebnog povezivanja sa prethodnim filmovima kako bi nam dostavio finalnu odmazdu, odnosno zadnju avanturu uloge koja je Toma Kruza lansirala u stratosferu akcionih heroja. Da li je ovaj film zaslužio titulu jednog od najiščekivanijih filmova 2025. godine? Teška srca moram reći da i ne baš... „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ bi na narativnom polju trebalo da bude jednostavan film. Nastavlja priču iz prošlog filma, Hant je još ...