Skip to main content

Radnička klasa ide u pakao (2024) - Recenzija Filma

 


Jedan od filmova koje sam najviše iščekivao na ovogdišnjem FEST-u. Sama premisa i filmografija reditelja Mladena Đorđevića je bila dovoljna da se baci pogled na ovo ostvarenje. Iako većina domaćih filmova u poslednje vreme ne obećava (ovaj FEST je donekle opovrgnuo taj stav), barem bi ovaj film bio zanimljivo iskustvo, kakav god bio. "Radnička klasa ide u Pakao" je ako išta, malo drugačiji domaći film koji ima svoje probleme, ali je ipak dobro što postoji.

Film je smešten u malom industrijskom gradu u Srbiji čiji stanovnici su pogođeni sa tragičnim fabričkim požarom u kojem je poginulo nekoliko radnika. Porodice preminulih neuspešno godinama protestuju protiv korumpirane i ohole vlasti, sve dok im neočekivani stranac ne pokaže ekstremniji, manje "sveti" način da se bore protiv nepravde.

Premisa je previše zanimljiva za svoje dobro, te je brinulo da li će film uspeti da je ispuni kako valja. Iako se naginjalo ka nekoj validnoj i zadovoljavajućoj kulminaciji, film ipak nije uspeo da dostigne ono što je donekle obećao, a to je nešto grotesktno sa jednom vrlo bitnom porukom. Kao da su autori nekako okolišali da ne odu potpuno u jednu krajnost (u ovom slučaju opravdano i zapravo potrebno), nego vrludaju između više ideja dok na kraju ni jedna nije došla do potpunog ostvarenja. Daleko od toga da je scenario loš, samo se na dramaturškom polju ne ide do kraja, a za film ovakve vrste je to i te kako potrebno. Što se konstrukcije tiče, film se u vuče i oseća se da traje duže. Da je bio malo kraći, sa malim izmenama u scenariju, bio bi bolji. I ovako kako stoji, film ima poruku, ali je ona mogla da bude mnogo veća i ubitačnija.

Ne postoji nužno glavni lik, već je odlučeno da se bave grupnim protagonistima. To je grupa nezadovoljnih radnika i taj izbor je smislen, jer podseća na ruske komunističke filmove u kojima su grupni protagonisti radnici, što se i slaže donekle sa tematikom filma. Svakako, to ume da bude dobro, ako se tako i odradi. Naravno, nisu svi adekvatno razvijeni, jer ih ima previše da bi svako bio kristalno jasan. Iako je grupa protagonista, najviše se ističu Tamara Krcunović i Leon Lučev, kao predstavnici suprotnih polova grupe. Zaista dobro prenose kolektivni bes, tugu i nemoć grupe; oboje su bili glumački savršeni za ove uloge.

Slično protagonistima, antagonisti su isto u vidu grupe. Vlast je kolektivno zla, korumpirana, ohola i pohlepna. Predstavlja sve ono loše u društvu i očigledno su zlo i protivnici glavnih likova. Tu se niko nije preterano istakao, ali je zanimljivo kako su odabrali da ih predstave.

"Radnička klasa ide u Pakao" nije dobar film koliko je mogao biti, ali je vredan pažnje publike jer je ipak nešto novo i drugačije od velike većine modernog srpskog filma. Mladen Đorđević nažalost nije išao daleko koliko on to može, ali je za pohvalu što je izgurao izradu ovakvog filma. Preporuka je za sve koje vole i poštuju domaću kinematografiju i film je zasigurno korak dalje ka stvaranju preko potrebnog diverziteta u srpskom filmu.

Ocena: 6/10

Comments

Popular posts from this blog

Lazarev put (2024) - Recenzija Filma

  Podržavam i volim domaću kinematografiju, kakva god da je. Jeste da je muče raznorazni kreativni i produkcioni problemi, ali ima nekog pomaka. On možda nije ogroman, ali je bitno da je postojan. U poslednje vreme, domaća ostvarenja ostavljaju mnogo za poželeti, ali se ponekad nađe neki projekat koji se odmah čini drugačijim i vrednim pažnje. Takvi filmovi su neretko neispraćeni i neshvaćeni dovoljno („Heroji“), ali je nažalost takva sudbina nekih filmova. Od prvog trejlera je bilo vidno poznato da će novi domaći film „Lazarev put“, biti nešto drugačije. Da li u ovom slučaju drugačije znači dobro? Nakon godina provedenih na neimenovanom grčkom ostrvu, ulični umetnik Lazar, želi da se vrati kući. Taj poduhvat mu otežava ostrvska birokratska služba, koja ga šalje od jednog službenika ka drugom, usled nedovoljno prikupljene papirologije. Svaki susret sa njima biva čudniji od prošlog, svaki zazire po malo dublje u njegov lični život i psihu. „Lazarev put“ je film o povratku kući jedno...

Pored nas (2024) - Recenzija Filma

  Pre skoro deceniju je domaću publiku u bioskopima dočekao film Stevana Filipovića, Pored mene. Bio je i te kako uspešan, a između ostalog je dobio glavnu nagradu na „Filmskom Festivalu u Puli“, kao i na „Festivalu filmskog scenarija“ u Vrnjačkoj Banji. Bio je solidan filmski paket, uzimajući poznatu premisu srednjoškolaca koji su zaglavljeni u školi, ali dajući joj malo balkanski šmek. Za to što je bio, bio je i te kako sladak i zapravo skroz dobro izdanje Filipovića, a isto se ne može baš reći za nastavak koji je u bioskope stigao čitavih osam godina nakon prvog, odnosno 2023. godine. Pored tebe je bio znatno slabiji film, pun narativnih štucaja, ali se pohvaljuje što su uspeli da snime takav film za vreme karantina, a i sa pojavom lika Novice se potvrđuje da su svi filmovi Stevana Filipovića smešteni u isti univerzum (jer se Novica pojavljuje i u filmu „Šejtanov ratnik“). Treći film, Pored nas, je trebalo zapravo da bude drugi, ali su autori iskoristili karantin za vreme pande...

Izolacija (2024) - Recenzija Filma

  RECENZIJA JE BEZ SPOJLERA! Igranje Holivuda nije strana pojava u domaćoj produkciji filmova/serija. Zapadnjački filmovi su neretko bili i ostali inspiracija mnogim scenaristima i rediteljima sa ovih prostora. Katkad je to poigravanje i opravdano, ali ove godine je publika već dobila takav jedan film, u vidu neproslavljenog „akcionog trilera“ Poslednji Strelac. Dok je to bio (malo je reći) mizeran domaći upliv u John Wick svet, Izolacija Marka Backovića je ipak nešto malo drugačije, više naginje ka trileru sa elementima horora. Može se reći, M. Najt Šjamalan na domaći način, uključujući i dobre i loše stvari po kojima je ovaj reditelj poznat. Možda je tu ipak više ovih loših... Mladi perspektivni biolog Jovan dobija visoko plaćeni posao u struci, sa malim obrtom. On mora da bude sam u dubini planine, okružen surovom divljinom. Misteriozni posetioci u noći i čudni pozivi ga uveravaju da se uvalio u nešto uvrnuto što će ga koštati zdravog razuma, a možda i života... Jovan je tu kak...