Skip to main content

Saptamana Mare (2024) - Recenzija Filma


 Prvi film koji sam pogledao na ovogodišnjem SFF. Rumunski je film u režiji Andreja Kona koji ga smešta na početak 20. veka u jednom selu u Rumuniji. Dešava se tokom „Velike sedmice“, odnosno poslednje nedelje posta pre Uskrsa. Protagonista je Lajba, jevrejski krčmar čiji hriščanski zaposleni, George, počne da pravi probleme nakon što biva otpušten. Pod pretnjom da će biti ubijen nakon Uskrsa, Lajba pod okriljem paranoje koja ga izjeda iznutra počinje polako da gubi kontrolu nad svojim umom i životom sve dok sveopšte ludilo ne kulminira do ekstremnih posledica za život njegove porodice i ostatak sela.

„Sveta sedmica“ dosta dobro govori o odnosima manjine i većine u zajednici i koliko određene glasine mogu da utiču na kolektivnu, socijalnu svet određene grupe ljudi, u ovom slučaju stanovnika sela. Odnos manjine i većine u društvu je neretka tema u savremenom društvu i Andrej Kon publici kroz metodičan odabir prelepih, slikovitih kadrova prikazuje njihov večno promenljiv međusobni odnos, koji u slučaju ovog filma lako oscilira između antagonizma i suprotnog mu.

Takođe, Kon gledaoce sprovodi kroz uticaj paranoje na pojedinca i neminovnu umnu i telesnu transformaciju koje to psihičko stanje nanese na čoveka. Protagonista, Lajba, je čovek odan poslu, svojoj porodici, ali i selu koje ga ipak ne voli toliko. Kroz 125 minuta je Lajba transformisan u nešto što je oduvek mrzeo, sušta suprotnost njegovog postojanja na početku „Svete sedmice“.

Kadrovi koje bira Kon podsećaju na one koje je svojevremeno birao Kjubrik za „Barry Lyndon“. Svaki kadar je nalik na prelepu sliku, mizanscen likova je duboko promišljen i isceniran, dok je osvetljenje dodatno doprinelo lepoti kadrova.

Glavni problem filma je narativna konstrukcija. Da je bio kraći dvadesetak minuta, sa boljom konstrukcijom dramaturških činova i malo inovativnijom montažom, ovo bi bio odličan film. Ovako kako stoji se malo razvlači i čini se da traje duže, što nikad nije dobra pojedinost.

Svakako, „Holy Week“ je označio dobar početak mog ovogodišnjeg SFF iskustva i preporuka je za sve koji vole sporija filmska iskustva.

Ocena: 6/10


Comments

Popular posts from this blog

Yugo Florida (2025) - Recenzija Filma

  Kad god odem na neki filmski festival, postoji par potencijalnih favorita koje bih voleo da ukačim. Ponekad ne uspem i razočaram se, ali kada god me bogovi blagajni i akreditacija pogledaju, znam da me čeka nešto vrlo upečatljivo i definitivno istaknuto sa programa. Tako sam na ovogodišnjem, 31. Sarajevo Film Festivalu, jedva čekao da pogledam debitantski dguomtereažni film Vladimira Tagića, „Yugo Florida“! Zahvaljujući nekom divnom čudu, našao sam se u prepunoj sali i nestrpljivo sam iščekivao da pogledam još jedan domaći film na festivalu! Deni Bojl je jednom rekao da su prvi filmovi reditelja ujedno i najbolji. Nisam potpuno siguran u to, ali sam siguran da ako Tagić nastavi ovim putem, može lako da postane jedan od najboljih domaćih reditelja današnjice. Hronično neispavani Zoran radi u noćnoj smeni rijaliti programa, gde posmatra učesnike i zapisuje njihove aktivnosti. Njegov gotovo besmisleni život se okreće naglavačke nakon što njegov otuđeni i nepodnošjivi otac oboli od l...

Sedef Magla (2025) - Recenzija Filma

  Još jedna godina , još jedan narativno zamršen, mlohav i nebitan domaći istorijski film napravljen od serije. Dok je prošlih godina domaća publika imala priliku da protraći vreme sa ostvarenjima poput „Aleksandar od Jugoslavije“, „Šta se bore misli moje“ ili  „Ruski Konzul“, 2025. godina je obeležena još jednim Frankenštajnovim čudovištem od filma u vidu „Sedef Magla“. Pa, da li su autori još jedne istorijske melodrame najzad napravili nešto novo? Kratak odgovor: naravno da nisu, ali barem je naziv filma ovaj put zanimljiviji. „Sedef Magla“ je još jedan film smešten za vreme Obrenovića, ovaj put pred kraj devetnaestog veka. Godine 1882. je Jelena Ilka Marković, udovica Jevrema Markovića, optuženog za učešće u Topolskoj buni i bez suđenja pogubljenog, pokušala da ubije kralja Milana Obrenovića i tako osveti svog muža. Uhapsili su je, a nekoliko meseci kasnije je pronađena mrtva u svojoj zatvorskoj ćeliji... Sedam godina kasnije, istog dana su pronađena dva tela. Oba ubistva s...

Mission: Impossible – The Final Reckoning (2025) - Recenzija Filma

  Skoro dve godine nakon maestralnog akcionog ostvarenja „Mission: Impossible – Dead Reckoning Part One“, Tom Kruz i ostala ekipa se vraćaju kako bi nam dostavili poslednje izvršenje naslovne nemoguće misije, kulminaciju svih prethodnih naizgled neizdvoljivih poduhvata i istih takvih Kruzovih kaskaderskih ludorija. „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ publici ne donosi samo kraći naslov nego prošli film, već i manje koherentnosti, narativne logičnosti, ali i manjak osećaja finalosti za ovako bogatu i zapravo uspešnu franšizu, sa daškom bespotrebnog povezivanja sa prethodnim filmovima kako bi nam dostavio finalnu odmazdu, odnosno zadnju avanturu uloge koja je Toma Kruza lansirala u stratosferu akcionih heroja. Da li je ovaj film zaslužio titulu jednog od najiščekivanijih filmova 2025. godine? Teška srca moram reći da i ne baš... „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ bi na narativnom polju trebalo da bude jednostavan film. Nastavlja priču iz prošlog filma, Hant je još ...