Skip to main content

Stigme (2024) - Recenzija Filma


Još jedan film na festivalu smešten neposredno nakon Drugog svetskog rata. „Stigme“ se bavi već pomenutim temama o turbulentnim odnosima na Balkanu, samo što je ovaj put metaforički gledano kroz jedno putovanje švercera duvana.

U 72 minuta nam reditelj Zdenko Jurilj na jednostavan način predstavlja međuljudske odnose na Balkanu kroz odnose švercera duvana koji su tako očigledno ogledalo na određene države našeg poluostrva. Očiglednost nije narativna mana filma, jer je poruka jasno i dobro izrečena, bez nekih preteranih zadržavanja i okolišanja. Nije pretenciozan, niti nešto odugvlači. Većinski mi se zato i svideo film.

Zanimljiv kreativni izbor jeste stil fotografije. Njen izgled je takav da ne može baš da se razazna da li je dan ili noć. Sve vreme je teško videti baš šta se tačno dešava, nekako je sve u stanju dezorijentacije. Ni to nije loše, jer je pridodalo sveopštoj paranoji narativa i celokupnoj filmskoj atmosferi, koja jeste za pohvalu.

Ono što nije za pohvalu jeste gluma, koja ostavlja štošta za poželeti od samog početka. Sigurno su svi dali sve od sebe, ali gluma je ponekad ometala. Navikao sam se vremenom, ali se jednostavno mora pomenuti da spušta sveopšti utisak.

„Stigme“ je bio još jedno iznenađenje. Nije najbolji film ikada, ali je narativno dobro izneo namenjeno i zato zaslužuje pohvalu. Čak i to što sam ga gledao u drugom redu nije uništilo doživljaj i iskreno sam se uživeo u film.

Ocena: 7/10


Comments

Popular posts from this blog

Yugo Florida (2025) - Recenzija Filma

  Kad god odem na neki filmski festival, postoji par potencijalnih favorita koje bih voleo da ukačim. Ponekad ne uspem i razočaram se, ali kada god me bogovi blagajni i akreditacija pogledaju, znam da me čeka nešto vrlo upečatljivo i definitivno istaknuto sa programa. Tako sam na ovogodišnjem, 31. Sarajevo Film Festivalu, jedva čekao da pogledam debitantski dguomtereažni film Vladimira Tagića, „Yugo Florida“! Zahvaljujući nekom divnom čudu, našao sam se u prepunoj sali i nestrpljivo sam iščekivao da pogledam još jedan domaći film na festivalu! Deni Bojl je jednom rekao da su prvi filmovi reditelja ujedno i najbolji. Nisam potpuno siguran u to, ali sam siguran da ako Tagić nastavi ovim putem, može lako da postane jedan od najboljih domaćih reditelja današnjice. Hronično neispavani Zoran radi u noćnoj smeni rijaliti programa, gde posmatra učesnike i zapisuje njihove aktivnosti. Njegov gotovo besmisleni život se okreće naglavačke nakon što njegov otuđeni i nepodnošjivi otac oboli od l...

Sedef Magla (2025) - Recenzija Filma

  Još jedna godina , još jedan narativno zamršen, mlohav i nebitan domaći istorijski film napravljen od serije. Dok je prošlih godina domaća publika imala priliku da protraći vreme sa ostvarenjima poput „Aleksandar od Jugoslavije“, „Šta se bore misli moje“ ili  „Ruski Konzul“, 2025. godina je obeležena još jednim Frankenštajnovim čudovištem od filma u vidu „Sedef Magla“. Pa, da li su autori još jedne istorijske melodrame najzad napravili nešto novo? Kratak odgovor: naravno da nisu, ali barem je naziv filma ovaj put zanimljiviji. „Sedef Magla“ je još jedan film smešten za vreme Obrenovića, ovaj put pred kraj devetnaestog veka. Godine 1882. je Jelena Ilka Marković, udovica Jevrema Markovića, optuženog za učešće u Topolskoj buni i bez suđenja pogubljenog, pokušala da ubije kralja Milana Obrenovića i tako osveti svog muža. Uhapsili su je, a nekoliko meseci kasnije je pronađena mrtva u svojoj zatvorskoj ćeliji... Sedam godina kasnije, istog dana su pronađena dva tela. Oba ubistva s...

Mission: Impossible – The Final Reckoning (2025) - Recenzija Filma

  Skoro dve godine nakon maestralnog akcionog ostvarenja „Mission: Impossible – Dead Reckoning Part One“, Tom Kruz i ostala ekipa se vraćaju kako bi nam dostavili poslednje izvršenje naslovne nemoguće misije, kulminaciju svih prethodnih naizgled neizdvoljivih poduhvata i istih takvih Kruzovih kaskaderskih ludorija. „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ publici ne donosi samo kraći naslov nego prošli film, već i manje koherentnosti, narativne logičnosti, ali i manjak osećaja finalosti za ovako bogatu i zapravo uspešnu franšizu, sa daškom bespotrebnog povezivanja sa prethodnim filmovima kako bi nam dostavio finalnu odmazdu, odnosno zadnju avanturu uloge koja je Toma Kruza lansirala u stratosferu akcionih heroja. Da li je ovaj film zaslužio titulu jednog od najiščekivanijih filmova 2025. godine? Teška srca moram reći da i ne baš... „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ bi na narativnom polju trebalo da bude jednostavan film. Nastavlja priču iz prošlog filma, Hant je još ...