Skip to main content

Tihi Skitnica (2024) - Recenzija Filma


 Film na koji sam otišao u potpunom neznanju o njegovoj radnji i formatu. Možda je trebalo da se informišem pre gledanja, jer sam siguran da sam mogao da gledam neki bolji umesto ovog osrednje odrađenog dokumentarca. Svakako, bilo je dovoljno zanimljivo jer se naučilo nešto novo o zaista interesantnoj osobi, hrvatskom grafičaru i slikaru, Vergiliju Nevjestiću.

„Tihi Skitnica“ je ne toliko ambiciozno skockan dokumentarac koji prati život Vergilija Nevjestića. Pored toga što je proslavljeni umetnik, napisao je i na hiljade stranice dnevnika. Upravo njegove napisane rečenice su glavni narativni skelet filma, što jeste zanimljivo. Predivno je opisivao životne pustolovine i mnogobrojne poteškoće kroz koje je prolazio. Pored toga, zaista je bilo izvrsno naučiti nešto novo o ovoj ličnosi koja je za mene do sad bila nažalost nepoznata. Njegove umetnine su i te kako lepe i bilo je intrigantno učiti o tome kako i zašto su nastale.

Glavni problem filma jeste forma. Ako ste gledali najobičniji dokumentarac na RTS, „Tihi Skitnica“ će vam biti poznat. Na polju režije film ostavlja mnogo za poželeti, štaviše katkad je i predvidiv u načinu montaže i sklapanja narativa. Film ne donosi ništa novo, osim što mu zaista vadi prosek to što je Vergilije bio izuzetna ličnost.

„Tihi Skitnica“ nije loš dokumentarac, ali bi bilo znatno teže zažmuriti na sve kliše i otrcane rediteljske odluke da glavni lik filma nije toliko upečatljiv. Ako nekada slučajno naiđete na njega na televiziji tok šaltate kanale, ostavite ga da ide do kraja, barem ćete naučiti nešto novo! A ako ipak znate ko je bio Vergilije Nevjestić, siguran sam da postoje drugi, bolji dokumentarci vredni vašeg vremena.

Ocena: 5/10

Comments

Popular posts from this blog

Yugo Florida (2025) - Recenzija Filma

  Kad god odem na neki filmski festival, postoji par potencijalnih favorita koje bih voleo da ukačim. Ponekad ne uspem i razočaram se, ali kada god me bogovi blagajni i akreditacija pogledaju, znam da me čeka nešto vrlo upečatljivo i definitivno istaknuto sa programa. Tako sam na ovogodišnjem, 31. Sarajevo Film Festivalu, jedva čekao da pogledam debitantski dguomtereažni film Vladimira Tagića, „Yugo Florida“! Zahvaljujući nekom divnom čudu, našao sam se u prepunoj sali i nestrpljivo sam iščekivao da pogledam još jedan domaći film na festivalu! Deni Bojl je jednom rekao da su prvi filmovi reditelja ujedno i najbolji. Nisam potpuno siguran u to, ali sam siguran da ako Tagić nastavi ovim putem, može lako da postane jedan od najboljih domaćih reditelja današnjice. Hronično neispavani Zoran radi u noćnoj smeni rijaliti programa, gde posmatra učesnike i zapisuje njihove aktivnosti. Njegov gotovo besmisleni život se okreće naglavačke nakon što njegov otuđeni i nepodnošjivi otac oboli od l...

Sedef Magla (2025) - Recenzija Filma

  Još jedna godina , još jedan narativno zamršen, mlohav i nebitan domaći istorijski film napravljen od serije. Dok je prošlih godina domaća publika imala priliku da protraći vreme sa ostvarenjima poput „Aleksandar od Jugoslavije“, „Šta se bore misli moje“ ili  „Ruski Konzul“, 2025. godina je obeležena još jednim Frankenštajnovim čudovištem od filma u vidu „Sedef Magla“. Pa, da li su autori još jedne istorijske melodrame najzad napravili nešto novo? Kratak odgovor: naravno da nisu, ali barem je naziv filma ovaj put zanimljiviji. „Sedef Magla“ je još jedan film smešten za vreme Obrenovića, ovaj put pred kraj devetnaestog veka. Godine 1882. je Jelena Ilka Marković, udovica Jevrema Markovića, optuženog za učešće u Topolskoj buni i bez suđenja pogubljenog, pokušala da ubije kralja Milana Obrenovića i tako osveti svog muža. Uhapsili su je, a nekoliko meseci kasnije je pronađena mrtva u svojoj zatvorskoj ćeliji... Sedam godina kasnije, istog dana su pronađena dva tela. Oba ubistva s...

Mission: Impossible – The Final Reckoning (2025) - Recenzija Filma

  Skoro dve godine nakon maestralnog akcionog ostvarenja „Mission: Impossible – Dead Reckoning Part One“, Tom Kruz i ostala ekipa se vraćaju kako bi nam dostavili poslednje izvršenje naslovne nemoguće misije, kulminaciju svih prethodnih naizgled neizdvoljivih poduhvata i istih takvih Kruzovih kaskaderskih ludorija. „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ publici ne donosi samo kraći naslov nego prošli film, već i manje koherentnosti, narativne logičnosti, ali i manjak osećaja finalosti za ovako bogatu i zapravo uspešnu franšizu, sa daškom bespotrebnog povezivanja sa prethodnim filmovima kako bi nam dostavio finalnu odmazdu, odnosno zadnju avanturu uloge koja je Toma Kruza lansirala u stratosferu akcionih heroja. Da li je ovaj film zaslužio titulu jednog od najiščekivanijih filmova 2025. godine? Teška srca moram reći da i ne baš... „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ bi na narativnom polju trebalo da bude jednostavan film. Nastavlja priču iz prošlog filma, Hant je još ...