Postoje neki filmovi za koje čim
počnete znate da će biti vraški dobro iskustvo. Od prve scene, minuta, replike:
znate da će to biti jedan poseban film. Lično mi se to ne dešava često, ali
kada se desi bude neverovatan osećaj. Tako je za bio film Kneecap. Ko bi rekao da će jedan relativno mali irski film
postati jedan od meni omiljenih 2024. godine? Odmah ću reći, neverovatna je
preporuka i ako ga niste pogledali, ovo je vaš znak da odmah izdvojite oko 100
minuta za ovo ostvarenje.
Kada sudbina spoji školskog nastavnika
Džej Džeja sa Naosijem i Liamom, niskorazrednih dilera opojnih supstanci, postanu
hip-hop trojac „Kneecap“. Repujući na irskom nenadano počnu pokret za spas maternjeg
jezika. Ovo je isinita priča o borbi za ravnopravnost, održavanje kulturne
baštine i jednog naroda u životu. Njih trojica moraju da prebrode razne nedaće
(neretko opasne po život), kako bi se izborili za nešto više od njih samih.
Pre gledanja ovog filma, nisam ni znao
da ovaj sastav zapravo postoji i da je ovo priča o njima, neki svojevrsni
biografski film. Njegova konstrukcija je i podsećala na klasičan biografski
film, ali je toliko simpatično i primamljivo napisan, da nije smetalo što ima
kliše narativni sastav koji ipak ima svoje probleme i rupe. One nisu smetale,
progledalo se kroz njih jer ostatak filma ima neverovatnu dušu i toplinu oko
pričanja njihove priče za koju se oseća da su autori hteli da je prikažu što
većem broju ljudi. Priča zaista jeste bitna i i te kako inspirativna za sve one
koji su u nekoj sličnoj nedaći kao glavni likovi, ali i za one koji se bore za
nešto više od njih. Iako sam siguran da film ima neke fiktivne momente, svakako
je dobro konstruisan i uverljiv.
Kao što rekoh, nisam ni sumnjao da je
ovo istinita priča, a kamoli da su glumci koji tumače tri glavne uloge zapravo
oni u stvarnosti. Moglai Bap, Mo Čara i DJ Provai u glavnim ulogama su zaista
odlični, njihov glumački amaterizam je skoro pa neprimetan i taj minimum
momenata kada se vidi da nisu najbolji na svetu je sladak i dodaje
autentičnosti njihovih likova. Sva trojica su zaista odradili odličan posao, a
pritom su vrlo talentovani za glumu i ne bi me čudilo da ih vidim u nekim
drugim projektima kao glumce. Scene gde repuju su odrađene vrlo autentično gde
sam se zapravo iznenadio koliko dobro glume da repuju, ali eto, očigledno su
bili dovoljno uvežbani od mnogo nastupa.
U jednoj od sporednih uloga se našao i
Majkl Fasbender, zbog kojeg sam isprva hteo da pogledam film. On je Arlo, borac
za nezavisnost Irske i Moglaijev otac. Dok se njegov sin bori za irsku preko
muzike, on se za nju bukvalno borio, uz mnogo pobunjeničkih akcija. Fasbender
je po običaju odličan i iako ga nema mnogo filmu, njegova prisutnost je
primetna i i te kako se oseća. Ako ste hteli da gledate ovaj film samo zbog
njega, možda će vas razočarati, ali će vas isto tako i zainteresovati i
zaboravićete da je Fasbender uopšte u filmu, što će zapravo i da pojača vaš
utisak kad se zapravo pojavi.
Nisam nikad gledao film na izvornom
irskom jeziku. Irski (gelski) je vrlo zvučan i zanimljiv za slušati. Podseća na
neki jezik koji bismo mogli čuti u nekoj epskoj-fantaziji, nalik na vilenjake
ili slično. To je zapravo i simbolično, jer su vilenjaci neretko u tim pričama
osporeni da govore svojim jezikom ili da razvijaju svoju kulturu. Snimiti film
koji je skoro pa isključivo na gelskom je smelo i vrlo dobrodošlo. Gledajući i
na to da je Kneecap film o borbi
za održavanje jedne kulture živom, normalno je da će biti na jeziku te kulture.
Kad umre jezik, umre i narod, a ovaj tročlani muzički sastav se na prvi pogled skromni
način bori za opstanak svoje kulture i naroda, ali je njihova borba znatno veća
i bitnija, jer je muzika možda i najmoćniji način prenošenja određenih poruka,
baš jer je toliko univerzalna.
Kneecap je jedan od
najboljih filmova godine. Minimalne falinke u konstrukciji narativa su zanemarljive
jer su tema i ideja toliko dobro sprovedeni u delo, da je jednostavno bilo prezabavno
i divno gledati je kako se razvija u ludilo od stila od stotinak minuta. Činjenica
da je ovaj sastav istinit, da su njihove pesme stvarne i čak da glume sami sebe
toliko dobro diže ceo film na drugi nivo. Pritom je film snimljen na gelskom,
izvornom irskom jeziku. Kneecap je
borba za jezik i kulturu jednog naroda i autori su iskoristili filmski medij na
najbolji mogući način. Jedan je od boljih filmova godine i trebalo bi da ga
pogleda što više ljudi. Ako ste u potrazi za miksom filmova Snatch i Munje!, ovo je film za vas.
Ocena: 4+/5
Comments
Post a Comment