Teško pronalazim reči kojima bih mogao da započnem ovu recenziju. Može se reći da mi je ovaj film bio jedan od očekivanijih do kraja godine. Baš me je zanimalo šta domaćoj publici sprema već za mene kultna kuća „Film Plus Pictures“ nakon opšteg debakla Poslednji Strelac, film za koji autori mogu da budu srećni ako ga neko nazove mediokritetom. Dok je to bio pokušaj upliva domaće produkcije u žanr akcionog/trilera, Prva Klasa: Pun Gas! (jeza me obuzima dok pišem naziv filma) bi trebalo da bude neka „feelgood“ sportska komedija sa apsolutno svim klasičnim usponima i padovima glavnih likova i već bolno izlizanim karakternim lukovima... Nažalost, ovo novo poznato domaće filmsko ostvarenje bi volelo da je i delić pomenutog, ali avaj, ispraznost, nemaštovitost i sveopšti bolni deficit bilo kakve vizije za stvaranje i malo valjane priče je ovaj film naterao da naglo zakoči...
Beba i Nemac (da, to su imena glavnih
likova) su rivali u sopstvenom klubu. Obojica gaje velike ambicije da dođu do
GT3 sveta, ali im na njemu stoje isto tako veliki problemi. Moraju da pređu
preko toga da vole istu ženu, te ljubavni trougao dodatne zakomplikuje stvari. Kako
bi došli do svojih snova, Beba i Nemac bi trebalo da prebrode svoje nesaglasnosti,
jer samo zajedno mogu da ostvare jedno drugom snove!!! Ovo zvuči kao emotivno dirljiva
priča o dvojici profesionalaca koji od rivala postaju prijatelji, dok na kraju zajedno
ne odjure kolima u zalazak sunca. Žao mi je da vas razočaram, ali ovo nije
takav film...
Filmu ne fali klišei pomenute premise,
koja zaista može da služi kao neki sladak filmić koji pogledate kada nemate šta
drugo Ovo je lako mogao da bude film koji je tu da vas na kratko zabavi, slatko
nasmeje i utopli srce, štaviše i ne bi smetalo da je bio takav, samo eto, barem
dobar. Takvi kliše filmovi su daleko od loših, ali ako se dobro sprovedu, čak
nam i trebaju takva ostvarenja, ali džaba kada se prave ovakva koja ni nemaju
aspiraciju da budu dobra. Izuzetno je isprazno kada filmovi postoje samo da bi
postojali, a takav utisak odaje ovaj. Nadam se da grešim i da ovaj film ne postoji
samo da bi se neko drugi put u godini prošetao crvenim tepihom i mislio da je
bitan jer je snimio film!
Sve što se narativno desi u filmu se
samo desi. Kao da su scenaristi pročitali šta sve treba da bude u jednom
scenariju i jednostavno eto tako stavili određene narativne momente bez ikakvih
poveznica sa smislom. Nažalost, ovo je još jedan domaći film koji kao da je
pisala veštačka inteligencija... Dok je Megdan pisala neka novija v.i., ovaj je pisala neka prvobitna verzija.
Usponi, padovi, obrti, karakterni lukovi, kao i same replike; sve je napisano samo
za sebe, pa onda ofrlje i aljkavo spojeno u neku deformisanu i nažalost, ružnu
i dosadnu puzlu.
Ovde su prisutne sve trope koje možete
očekivati od emotivnog sportskog filma. Nažalost, one su jednostavno tu, ni ne
pokušava se da se ide iznad njih kako bi film postao nešto drugačije. Autori ni
ne pokušavaju da naprave novo, napeto i uzbudljivo za domaću publiku. Ali,
izgleda da nije ni potrebno napraviti nešto tako kako bi publika potrošila svoj
novac (i što je još vrednije, vreme), jer je film skoro prešao preko 50. 000
gledalaca, a siguran sam da će preći barem duplo više.
Za razliku od filma Poslednji Strelac“, ovaj ima „pozamašan“
glumački ansambl. Rade Ćosić i Miodrag Radonjić su glavni dvojac u filmu, dva (vrlo
slaba) glumačka noseća stuba. Rade je uvek imao pretenziju da bude i iza
kamere, gledajući na to da ovde potpisuje i scenario, a radio je i na filmu Ekipa. Takođe je i producirao ovaj
film. Nego, Rade je glumački više za nekog „comic relief“ lika iz drugog plana,
nego za glavnu ulogu. U nekim trenucima glumi ozbiljnog šmekera a la Gaga Nikolić,
a u jednom je šmokljan. Pritom, nisam ni siguran da li su snimali u sekvenci
sve, pa je njegov lik vrlo neusaglašen sa radnjom, jer je nalik na
šizofreničara.
Miodrag Radonjić je bolji za glavnog
glumca, ali ni ovde se nije pokazao. Slično kao što će Biković biti skoro
zauvek Maraš, tako će i Miško biti Baća, jednostavno je tako. Ovde tumači lik Nemca,
drski i bezobrazni šmeker kome se to sve prašta jer vozi najbolje na svetu... Radonjiću
na papiru ide ova uloga, ali je bilo vrlo bolno gledajući ga kako je izvodi. Od
samog starta je bilo poznato koji je pravac njihovih karakternih lukova i na
kraju samo postanu drugi likovi, bez skoro pa ikakvog razvoja i prirodnog odlaska
ka tom pravcu. Pritom, zamolio bih scenariste budućih domaćih ostvarenja da
daju normalna imena svojim likovima, jer BEBA i NEMAC je bilo bolno za slušati
frapantnih 2 sata koliko traje film.
Pored Radonjića i Ćosića, tu su i Nenad
Jezdić, Ljubomir Bandović, Olga Odanović, Andrija Milošević, Hristina Popović i
druge face. Od glavnih glumaca nisam ni očekivao da će glumiti valjano, ali
ostatak ekipe i nije toliko loš (u drugim filmovima). Za svakog apsolutno znate
kako će „odglumiti“, ali se stiče utisak da su jednostavno bili tu od dva do
pet snimajućih dana (neki možda i znatno manje) i samo spavajući odradili svoje
scene... Andrija Milošević igra negativca ovog filma i samo je zlikovac koji „uvrće
svoje zle brke“, jedan od najnesmešnijih Andrijin uloga (nema mnogo smešnih). Od
Jezdića i Bandovića se i najviše glumački očekivalo, ali bi me čudilo da se
sećaju snimanja... Pošteno, uzeli lovu i otišli.
Prva Klasa: Pun Gas toliko aludira
na znatno bolji film Nacionalna Klasa,
da svaki put kad se to desi želite da gledate Gagu, a ne Bebu. Pritom, pokušaj
da se film komercijalizuje angažovanjem Crnog Ceraka za neki trep/rep koji se može
čuti u jedva jednoj sceni i pesma Nevene Božović i Igora Simića (ko je to?) „IDE
GAS“ (da, tako se zove) sramotno pokušava da podseća na Topićevu „Floyd“, pesmu
koja je postala ikona za sebe tokom godina. Za drugopomenutu pesmu mi je jasno,
ali „Prva Klasa“ Crnog Ceraka je (nažalost) uspešan pokušaj da se film približi
mlađoj publici. Postoji i treća pesma još manje poznatih faca. Indodjija i Marko
Veraja imaju numeru „Volan“... „Film Plus Pictures“ je utripovao neki Južni Vetar sa ovakvim marketingom,
ali su samo smešni...
Prva Klasa: Pun Gas je još
jedno nakaradno domaće ostvarenje. Još jedan je film koji postoji samo da bi se
neki prošetali nekakvim crvenim tepihom. Može se reći da je ambiciozniji od Poslednjeg Strelca, samim tim što
imamo kola koja su u pokretu (i to u više od jedne scene), te ne mogu reći da
je ovo apsolutni promašaj (sarkazam). Ovo je film koji ne treba da postoji jer
je nejasno kome ide u prilog, možda nekoj maloj manjini. Ovo je mogao da bude
okej feelgood trkački film, ali autori nisu hteli ni malo da se potrude da
publici daju nešto zaista novo i drugačije. Čak i da su hteli da daju nešto
jedno te isto holivudsko, ni tu nisu uspeli. Slično kao i mnogi domaći filmovi 2024.
godine je još jedan loš pokušaj igranja Holivuda, samo što je još jednom nastupila
igračka-plačka. Učitinite sebi uslugu i ne trošite novac ni vreme na ovaj film.
Eto, možda ako je na tv-u za praznike pa onako punog stomaka zaspite u prvih
dvadeset minuta, tad može!
Comments
Post a Comment