Skip to main content

Poslednji krug momci (2025) - Recenzija Filma


 

Filmovi parodije su već daleko iščezao trend u modernom filmu. Svoj vrhunac su svakako doživeli početkom 21. veka i to naravno u Holivudu, ali domaća kinematografija je retko uplivavala u te vode. Teško je napraviti parodiju koja je zapravo duhovita i smešna, a da uspešno targetira ciljnu grupu koja bi razumela foru i bila voljna da potroši vreme na takav film. Drago mi je što mogu reći da je domaći film bogatiji za jedno tako ostvarenje! Nije najbolja parodija ikada, ali je bilo zasigurno čudno, ali zabavno bioskopsko iskustvo i drago mi je što se domaća kinematografija barem polako diverzifikuje.

Poslednji krug momci je parodija na raznorazne kliše holivudske akcione filmove koje smo svi viđali bezbroj puta. Ali, nije samo u pitanju parodija! Film počinje reakcijom svetske i domaće publike na film „Poslednji krug momci“, kultno ostvarenje koje je oduševilo ceo svet i reakciju raznoraznih poznatih ličnosti koji potom odluče da odu na domaću premijeru istog u Domu sindikata (pre nego što je bio X (ko da najviše para) Dvorana).

Prvih desetak minuta je bilo teško za ispratiti, jer su samo nabacane scene gde poznate ličnosti pričaju o tom nekom filmu. Mićko Ljubičić, Inspektor Blaža, Zoran Kesić, Ajs Nigrutin, Gordan Kičić, Boris Milivojević, Olja Bećković, Minja Subota (RIP), Tanja Bošković, Dragan Jovanović, Raša Bukvić Milena Pavlović i druge face diskutuju o tome kako moraju da odu na domaću premijeru tog filma. Tih prvih desetak minuta je najhaotičniji deo filma, ali i ono što uspostavi ton za ostatak ostvarenja, dobra je priprema za narednih oko sat vremena koje provedemo u bioskopskoj sali. Nakon tog trenutka, film se deli na dva narativa: na film u filmu (kultno akciono ostvarenje koje je oduševilo ceo svet) i reakciju poznatih ličnosti u bioskopskoj sali.

Film u filmu je i „glavno jelo“ ovog filma. U pitanju je klasičan holivudski akcioni film koji smo svi nekada gledali. Ultra tajni agenti (svaki ima svoju posebnu veštinu i konfliktnu karakternu crtu) koji su raštrkani po celom svetu se moraju ujediniti kako bi spasili svet od neviđene pretnje. Ispunjeno raznim klišeima i već viđenim narativnim pojedinostima, samo što sebe ni u jednom trenutku ne shvata ozbiljno. Najbolji način na koji se može opisati jeste da je ovo neki balkanski „Monty Python“, jer je takav tip humora pomešan sa forama i duhom ovih prostora... Ni ne mogu bolje opisati taj parodijski deo.

Predah u tom filmu nam daju reakcije publike na dešavanja u istom. Neki kritikuju, neki su oduševljeni, a neki jednostavno previše umetnički shvataju glupo i vrlo prizemno akciono ostvarenje. Ti trenuci su i bili najbolji u filmu i iskreno ih je moglo biti mnogo više, ali sa uslovima u kojima je film snimljen ne mogu ni da se žalim mnogo.

Film je snimljen potpuno amaterski i to u trajanju od sigurno više od deset godina. To se očigledno vidi u kvalitetu korišćene kamere, izgledu efekata i uopšteno celokupnom dometu projekta. Navodno su snimali scene tako što svaki član ekipe donese na snimajući dan od 20 do 50 evra kako bi snimili scene tog dana. Ako je to istina, onda zaista skidam kapu celoj ekipi i neizmerno mi je drago što su uspeli da sklepaju štapom i kanapom razumljiv i duhovit film i da imaju ogromnu premijeru u najvećem lancu bioskopa u regionu!

Vidi se da je film sniman u periodu od deceniju i po. Od panorama „starog“ Beograda (kada nije počeo da postepeno gubi dušu), do jednostavno celokupnog fazona starijih filmova, oseća se da je u pitanju malo zastareli film (pogotovo kada se projektuje na IMAX platnu). Svakako, to nije preterano smetalo, jer ističe dušu celog projekta, velik trud i očigledno ogromnu ljubav ekipe prema stvaranju filmova!

Poslednji krug momci nije film koji će svakome prijati, ali je ostvarenje koje se ne viđa često u domaćim bioskopima. Koncept je vrlo zanimljiv i jeste mogao da bude bolji, ali svakako treba podržati ovakve filmove kada izađu, kakvi god bili. Trud i ljubav prema filmu se uvek treba poštovati, a ova ekipa je zaista pokidala i uspela da uradi nešto što ne bi svako uspeo! Pritom, film stvarno jeste smešan i vrlo zabavan. Ako išta, garantuje nesvakidašnje bioskopsko iskustvo, ali film ipak ne bih gledao više puta. Dobronamerni je šepavi korak napred, ali svakako bitan korak!

Ocena: 3/5

Comments

Popular posts from this blog

Yugo Florida (2025) - Recenzija Filma

  Kad god odem na neki filmski festival, postoji par potencijalnih favorita koje bih voleo da ukačim. Ponekad ne uspem i razočaram se, ali kada god me bogovi blagajni i akreditacija pogledaju, znam da me čeka nešto vrlo upečatljivo i definitivno istaknuto sa programa. Tako sam na ovogodišnjem, 31. Sarajevo Film Festivalu, jedva čekao da pogledam debitantski dguomtereažni film Vladimira Tagića, „Yugo Florida“! Zahvaljujući nekom divnom čudu, našao sam se u prepunoj sali i nestrpljivo sam iščekivao da pogledam još jedan domaći film na festivalu! Deni Bojl je jednom rekao da su prvi filmovi reditelja ujedno i najbolji. Nisam potpuno siguran u to, ali sam siguran da ako Tagić nastavi ovim putem, može lako da postane jedan od najboljih domaćih reditelja današnjice. Hronično neispavani Zoran radi u noćnoj smeni rijaliti programa, gde posmatra učesnike i zapisuje njihove aktivnosti. Njegov gotovo besmisleni život se okreće naglavačke nakon što njegov otuđeni i nepodnošjivi otac oboli od l...

Sedef Magla (2025) - Recenzija Filma

  Još jedna godina , još jedan narativno zamršen, mlohav i nebitan domaći istorijski film napravljen od serije. Dok je prošlih godina domaća publika imala priliku da protraći vreme sa ostvarenjima poput „Aleksandar od Jugoslavije“, „Šta se bore misli moje“ ili  „Ruski Konzul“, 2025. godina je obeležena još jednim Frankenštajnovim čudovištem od filma u vidu „Sedef Magla“. Pa, da li su autori još jedne istorijske melodrame najzad napravili nešto novo? Kratak odgovor: naravno da nisu, ali barem je naziv filma ovaj put zanimljiviji. „Sedef Magla“ je još jedan film smešten za vreme Obrenovića, ovaj put pred kraj devetnaestog veka. Godine 1882. je Jelena Ilka Marković, udovica Jevrema Markovića, optuženog za učešće u Topolskoj buni i bez suđenja pogubljenog, pokušala da ubije kralja Milana Obrenovića i tako osveti svog muža. Uhapsili su je, a nekoliko meseci kasnije je pronađena mrtva u svojoj zatvorskoj ćeliji... Sedam godina kasnije, istog dana su pronađena dva tela. Oba ubistva s...

Mission: Impossible – The Final Reckoning (2025) - Recenzija Filma

  Skoro dve godine nakon maestralnog akcionog ostvarenja „Mission: Impossible – Dead Reckoning Part One“, Tom Kruz i ostala ekipa se vraćaju kako bi nam dostavili poslednje izvršenje naslovne nemoguće misije, kulminaciju svih prethodnih naizgled neizdvoljivih poduhvata i istih takvih Kruzovih kaskaderskih ludorija. „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ publici ne donosi samo kraći naslov nego prošli film, već i manje koherentnosti, narativne logičnosti, ali i manjak osećaja finalosti za ovako bogatu i zapravo uspešnu franšizu, sa daškom bespotrebnog povezivanja sa prethodnim filmovima kako bi nam dostavio finalnu odmazdu, odnosno zadnju avanturu uloge koja je Toma Kruza lansirala u stratosferu akcionih heroja. Da li je ovaj film zaslužio titulu jednog od najiščekivanijih filmova 2025. godine? Teška srca moram reći da i ne baš... „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ bi na narativnom polju trebalo da bude jednostavan film. Nastavlja priču iz prošlog filma, Hant je još ...