Skip to main content

Ballerina (2025) - Recenzija Filma

 



 „87North Productions“ se pre već više od deceniju probila kao vodeća produkcijska kuća koja izrađuje sigurno najkvalitetnije akcione filmove današnjice. Iako su radili relativno uspešne akcijaše poput „Nobody“, „Bullet Train“ i „Atomic Blonde“, sigurno ste njihov rad gledali u mega poznatoj „John Wick“ tetralogiji. Njihova ostvarenja obiluju i te kako vidljivom ljubavlju prema stvaranju upečatljive i zapravo vidljive akcije. Gde je svaki pucanj, zamah sečivom ili bilo kakav drugi pokret naizgled stvaran i ostavlja dugotrajan utisak nakon svake zapanjujuće snimljene akcione sekvence. Nakon ogromnog uspeha prva četiri filma, bilo je neminovno da publika dobije i „spin-off“ film, odnosno ostvarenje izvedeno iz originalnog, popularnijeg dela. Iako se to već desilo na malim ekranima u vidu rekao bih potcenjene serije „The Contintental“, nakon čitavih osam godina u produkciji nam u bioskop stiže „Ballerina“, film koji je proveo dugo vremena u produkcionom paklu. Da li je ovo još jedan mlaki unos u 2025. godini ili smo najzad dobili još jedan akcijaš vredan da ide rame uz rame sa ostatkom ovog već kultnog serijala? Pa, rekao bih da je nešto između...

Dramaturški, „Ballerina“ je očekivano kliše. Naslovna balerina, Iv Makaro, potiče iz organizacije plaćenih ubica, Ruske Rome, kao i Džon Vik. Kako bi osvetila smrt svog oca, Iv radi na svoju ruku u potrazi za zlokobnom sektom plaćenih ubica koja krije mračnu tajnu... Priča nije nudila ništa vanvremenski van očekivanih okvira, što nije predstavljalo problem jer se uglavnom u jednostavnosti krije ključ za savršenstvo. Osvetničke priče drže posebno mesto u svetu filma, jer imaju poprilično jednostavan, ali i te kako jak narativ za koji se publika može lako vezati. U slučaju ovog filma, sigurno niko nije očekivao da će scenario raspametiti, ali da će barem ići u korak sa ostatkom serijala, što donekle i jeste.

Grube, jednostavne replike između tuča + građenje zanimljivog sveta plaćenih ubica + osveta + dobra akcija = „John Wick“ film. Ali, „Ballerina“ nije takav film, iako se ponekad trudi. Građenje sveta je bilo dobrodošlo i smisleno, svi noviteti su se sklopili baš kako treba! U nekim trenucima se baš pomisli: „Ovo je baš Vikovski!“, što je sigurno za pohvalu. Drago mi je da smo dobili još par delova ove već pozamašne puzle tajnog sveta serijskih ubica. Svakako, koliko god se film u nekim momentima trudio da bude „John Wick“ film, ipak to nije, jer i ne može da bude; oseća se da nema istu ekipu iza kulisa kojoj fali ta doza energije i uopštenog osećaja koji prošli filmovi nude. Doduše, pohvaljuje se pokušaj, ali i to što se od početka filma pravi razlika između naslovne Balerine i Vika. Normalno, premisa u ovakvim filmovima samo služi kako bi donekle smisleno povezala izvrsne akcione scene od kojih se ipak mnogo očekivalo....

Ako je nešto poznato u ovim filmovima, to je akcija, ona je ta koja je prodala silne ulaznice za prošle filmove. Gledajući na to da je film u produkciji od 2017. godine, prošao je kroz mnoge peripetije... Jedna od tih su raznorazna velika ponovna snimanja akcionih sekvenci.  To je zapravo ovom filmu išla u prilog, gledajući da ih režirao niko drugi nego veteran serijala Čad Stahelski, koji je navodno presnimio većinu filma. Verujem da su sve velike akcione sekvence njegovih divnih ruku delo, jer nose isti osećaj i laganost onih iz „John Wick“ filmova. U početku filma se ne razlikuju od nekog drugog akcijaša, ali što film duže traje, postaju sve bolje i bolje i proklinjao sam svaki trenutak vrlo traljavih i razvučenih dijaloga (čak i za standarde ovog serijala) jer sam samo hteo da vidim još jednu akcionu sekvencu.

Za sve koji se potencijalno brinu oko kvaliteta akcije, sve što vam je potrebno su dve, odnosno tri reči: granate i bacač plamena. Kao vodeći akcioni serijal, „John Wick“ filmovi su u četiri ostvarenja bukvalno zašli u svaki akcioni zaselak, naizgled im ništa nije promaklo. Dok „Ballerina“ ima sve klasične trope prošlih filmova, tim koreografa je opet našao nešto novo kako bi uspeo da održi ovaj spin-off i da ga stavi uz tetralogiju. Taman kad sam mislio da se neću više pitati kako su odradili neke sekvence, dođe „Ballerina“ i ponovo me natera da se oduševim posvećenosti celog tima. Jeste da nije nenormalna akciona vožnja kao prethodni filmovi, ali opet je bilo vrlo zabavno gledati Anu de Armas kako kida, a tu je negde bio i Kijanu Rivs, barem na par scena.

Ana de Armas je publici već dala dašak sebe kao akcione heroine u za sad poslednjem Bond ostvarenju „No Time to Die“. Iako je njeno pojavljivanje bilo kratko, pokazala se dovoljno sposobnom da vodi akcione sekvence na svoju ruku. Verujem da joj je to izvođenje donelo i ovu, znatno fizički zahtevniju ulogu. Iskreno, Ana se odlično pokazala u ovoj ulozi... Očigledno je prošla trening i i te kako je uverljivo i samouvereno nosila fizički zahtevne akcione sekvence. Potvrdila je da može da nosi akcioni film na svojim zapravo jakim ramenima.

Plakat filma bi vas naveo da je jedan od glavnih sporednih likova lik kojeg igra Norman Ridus. Nažalost, koliko god ga svi gotivili, Norman se pojavljuje u svega jednoj osrednjoj akcionoj sekvenci i na samom kraju... Žao mi je zbog toga, jer se pokazao sposobnim na kratko, dok nije ostavljen po strani... Siguran sam da je sakaćenje njegovog lika proizvod ponovnih snimanja i premeštanja scena, ali opet, bilo je okej videti ga barem na kratko...

Gledajući da je ovo film smešten u „John Wick“ svetu, tu su i nezaobilazni Vinston i Šaron, koje igraju Ijan Mekšejn i Lans Ridik. Njih dvojica su tu svega u nekoliko scena, ali je prisustvo bilo dobrodošlo, jer doprinosi uverljivosti da se sve dešava u jednom svetu. Iako se pojavila u trećem „John Wick“ filmu, lik Andželike Hjuston, Direktorka, je ovde malo proširen. Popunjava klasičnu tropu stroge mentorke poljuljanog morala sa kojom glavni lik ne zna na čemu je...

Nažalost, svi sporedni likovi su neiskorišćeni ili su jednostavno, samo tu... Štaviše i nekoliko njih je imalo šansu da bude nešto novo u ovim filmovima, da služi nekom potencijalnom malo drugačijem narativu koji nije isključivo tu da bude podređen akciji, ali avaj. Džulijet Doerti kao Tatjana, balerina koja nije imala snage da postane plaćeni ubica, Šaron Dankan-Bruster kao Nogi, veteranka ubica koja ipak ima karakterni sloj više, Katalina Sandino Moreno kao Lena, druga strana istog novčića koji deli sa Iv, pa čak i Rila Fukušima kao Petra, koja iako je bila u jednoj sceni otvara vrata zanimljivom pogledu na surovi svet Ruske Rome, ali se ni taj narativni tok ne ispoštuje. Siguran sam da je ovaj film pre silnih presnimavanja bio drugačiji, možda ne akciono bolji, ali na polju priče sigurno razvijeniji i uverljiviji od ovog koji smo dobili. Svakako, „Ballerina“ kako stoji je kvalitetan akcijaš, ali narativno vrluda i ipak ima falinke zbog presnimavanja...

Ali, da li se u filmu pojavljuje Kijanu Rivs kao Vik? Da, na nekoliko scena i dve zanimljive akcione sekvence. Da li sam bio nasmejan od uveta do uveta tokom trajanja istih? I te kako. Da li je njegovo pojavljivanje smisleno? Ne bih rekao. „Ballerina“ se dešava između trećeg i četvrtog „John Wick“ filma. Na kraju trećeg, Vik je zamalo poginuo preživevši sigurno najnerealniji pad u serijalu. Vreme između filmova je opravdano proveo u oporavku, te stvarno nema smisla da je odlučio da samo skokne na ovu misiju sa strane... Iako je njegovo pojavljivanje donekle narativno opravdano, više je čudno... Opet, autori su iskoristili priliku da njime pokažu kako niko ne pokušava da ga zameni Anom de Armas i kako postoji samo jedan Džon prokleti Vik! Takođe, time se potcrtava da Balerina nije ženski Vik, već svoj lik, sa svojim ograničenjima. Pritom, svakako je bilo kul videti Rivsa nakon dve godine kako taba, a nadam se da ćemo ga uskoro videti i u zvaničnom nastavku!

„Ballerina“ pati od nebitnih, dugačkih dijaloga kojima fali šarm izvornih filmova, kao i osećaj koji oni nose; nema tu energiju i dušu. Čak i pored falinki, solidan je akcijaš koji nosi odlična Ana de Armas. Ako ste u potrazi za akcionim sekvencama koje će vas održati dok ne dobijemo peti „John Wick“ film, njih ćete naći ovde. Tim koreografa je pronašao nove preterane načine da se ubije ljudsko biće i apsolutno sam uživao u nekoliko vrlo kvalitenih akcionih sekvenci, dok su ostale samo prolazne. „Ballerina“ je film za svakog ljubitelja akcije i sigurno se ne biste pokajali ako biste ga pogledali u bioskopu, ja svakako nisam zažalio! Kao ogroman fan „John Wick“ serijala, „Ballerina“ je bio okej unos u isti, nije razočarao, ali nije ni ostavio neki nerealan utisak, niti je ultra bitan za pogledati. Sve u svemu, donekle je ispunio očekivanja, a gledajući na to da su ona bila ogromna, rekao bih da je to uspeh!  

OCENA: 3+/5


Comments

Popular posts from this blog

Yugo Florida (2025) - Recenzija Filma

  Kad god odem na neki filmski festival, postoji par potencijalnih favorita koje bih voleo da ukačim. Ponekad ne uspem i razočaram se, ali kada god me bogovi blagajni i akreditacija pogledaju, znam da me čeka nešto vrlo upečatljivo i definitivno istaknuto sa programa. Tako sam na ovogodišnjem, 31. Sarajevo Film Festivalu, jedva čekao da pogledam debitantski dguomtereažni film Vladimira Tagića, „Yugo Florida“! Zahvaljujući nekom divnom čudu, našao sam se u prepunoj sali i nestrpljivo sam iščekivao da pogledam još jedan domaći film na festivalu! Deni Bojl je jednom rekao da su prvi filmovi reditelja ujedno i najbolji. Nisam potpuno siguran u to, ali sam siguran da ako Tagić nastavi ovim putem, može lako da postane jedan od najboljih domaćih reditelja današnjice. Hronično neispavani Zoran radi u noćnoj smeni rijaliti programa, gde posmatra učesnike i zapisuje njihove aktivnosti. Njegov gotovo besmisleni život se okreće naglavačke nakon što njegov otuđeni i nepodnošjivi otac oboli od l...

Sedef Magla (2025) - Recenzija Filma

  Još jedna godina , još jedan narativno zamršen, mlohav i nebitan domaći istorijski film napravljen od serije. Dok je prošlih godina domaća publika imala priliku da protraći vreme sa ostvarenjima poput „Aleksandar od Jugoslavije“, „Šta se bore misli moje“ ili  „Ruski Konzul“, 2025. godina je obeležena još jednim Frankenštajnovim čudovištem od filma u vidu „Sedef Magla“. Pa, da li su autori još jedne istorijske melodrame najzad napravili nešto novo? Kratak odgovor: naravno da nisu, ali barem je naziv filma ovaj put zanimljiviji. „Sedef Magla“ je još jedan film smešten za vreme Obrenovića, ovaj put pred kraj devetnaestog veka. Godine 1882. je Jelena Ilka Marković, udovica Jevrema Markovića, optuženog za učešće u Topolskoj buni i bez suđenja pogubljenog, pokušala da ubije kralja Milana Obrenovića i tako osveti svog muža. Uhapsili su je, a nekoliko meseci kasnije je pronađena mrtva u svojoj zatvorskoj ćeliji... Sedam godina kasnije, istog dana su pronađena dva tela. Oba ubistva s...

Mission: Impossible – The Final Reckoning (2025) - Recenzija Filma

  Skoro dve godine nakon maestralnog akcionog ostvarenja „Mission: Impossible – Dead Reckoning Part One“, Tom Kruz i ostala ekipa se vraćaju kako bi nam dostavili poslednje izvršenje naslovne nemoguće misije, kulminaciju svih prethodnih naizgled neizdvoljivih poduhvata i istih takvih Kruzovih kaskaderskih ludorija. „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ publici ne donosi samo kraći naslov nego prošli film, već i manje koherentnosti, narativne logičnosti, ali i manjak osećaja finalosti za ovako bogatu i zapravo uspešnu franšizu, sa daškom bespotrebnog povezivanja sa prethodnim filmovima kako bi nam dostavio finalnu odmazdu, odnosno zadnju avanturu uloge koja je Toma Kruza lansirala u stratosferu akcionih heroja. Da li je ovaj film zaslužio titulu jednog od najiščekivanijih filmova 2025. godine? Teška srca moram reći da i ne baš... „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ bi na narativnom polju trebalo da bude jednostavan film. Nastavlja priču iz prošlog filma, Hant je još ...