Tri godine nakon što je publika imala
priliku da pogleda kraj nepotrebne „Jurassic World“ dinosauruske trilogije, u
bioskope je najzad stigao i navodno dugoočekivani novi unos u ovaj serijal! Dok
je prvi film donekle bio zanimljiv obrt na original, „Fallen Kingdom“ i „Dominion“
su bili narativno i smisleno haotični filmovi koji su se brzo izgubili u
nebitnosti celog serijala, ali i očiglednoj nemogućnosti autora da iznedre
nešto i iole zanimljivo ili novo. Naravno, neoriginalnost i brzopletost se nekako
često isplati u Holivudu, jer je svaki film iz trilogije zaradio više od milijardu
dolara... Iako ti filmovi nisu obilovali smislom (čak i za standarde već
apsurdnog serijala) niti kreativnošću koja bi opravdala postojanje toliko skoro
pa istih filmova, zarađen novac je ipak garantovao da „Jurassic World: Dominion“
neće biti poslednji od ovih filmova. Samim tim, početkom jula je svetska publika
dobila četvrti film u sada tetralogiji, a ukupno sedmi film u celokupnom
serijalu: „Jurassic World: Rebirth“...
Pet godina nakon događaja iz prošlog
filma, stručnjak za tajne operacije Zora Benet predvodi tim
visokokvalifikovanih stručnjaka na strogo poverljivoj misiji čiji je cilj da sakupe
genetski materijal tri najveća dinosaurusa na svetu. Kada se Zorina operacija
ukrsti sa porodicom civila čiji je prekookeanski put otišao dođavola, svi se
nađu nasukani na ostrvu gde će se suočiti sa zloslutnim, šokantnim monstrumom
od dinosarusa koje se decenijama skrivalo od sveta.
Poenta ovog filma se krije u naslovu
istog. „Rebirth“ naslućuje više na to da je ovo nešto novo u serijalu, odnosno
neki njegov preporod... Tome ide u prilog to što smo ovaj put dobili potpuno
novu ekipu glumaca, ali i priču koja više liči na neki spin-off film ili filer
epizodu serije, nego na nešto što treba da započne novi serijal... Ponoviću
svoje reči od pre tri godine, ali nadam se da je ovo poslednji film u serijalu.
Nije loš, ali je jednostavno nebitan. Koga više zanimaju ovakve priče? Nemaju
ni trunku inovativnosti, relevantnosti, niti dodatnih inovacija koje bi opravdale
postojanje čak sedmog dela ovog serijala. „Rebirth“ jeste donekle zabavna
avantura koja pokušava da ide u korak sa nekim ranijim sličnim ostvarenjima,
ali uzaludno. Slično, pokušava da napravi neki Spilberg letnji blokbaster
osećaj, uključujući i kopiju fazona vanvremenske muzike Džona Vilijamsa, ali
nažalost, ne uspeva da bude ni blizu onoga što se koliko toliko i očekivalo. Kažem
nažalost, jer se ipak očekivalo da će nakon tri godine smisliti nešto novo, da
će naučiti na svojim greškama i nezadovoljstvu fanova, ali je Holivud još
jednom pokazao da je ograničen u ramu nemaštovitosti, makar unajmili
talentovane ljude ispred i iza kamere.
Film je pisao Dejvid Koep, zaslužan
za scenario originalnog filma. Njegovo angažovanje mi je barem malo ulilo nadu
da će ovaj film biti nešto novo i u duhu originala. Iako je Koep odradio dosta
dobrih scenarija, ovaj nije jedan od tih. Likovi su potpuno nerazvijeni, a
situacije u kojima se nađu kao da su veštački odrađene jer eto moraju da se
dese kako bi film napredovao i doslovno svaku tropu do bola izlizao. Nisam
mario za likove i njihove prenabudžene motivacije, a nisu ni bili dovoljno
šarmantni da me učine da ih zgotivim. Scenario odaje utisak kao da je neko uzeo
listu pojedinosti koje se uvek nađu u ovakvim filmovima i samo ih čekirao... Pritom,
kada možete da predvidite šta će likovi reći ili uraditi sledeće, to baš nije
oličenje dobrog scenarija. Takođe, Koep lenjo reciklira određene narativne pravce
koji su već korišćeni u „Jurassic World“ filmovima. Doduše, možda ih nije ni
gledao pa da zna, ne bih ga ni krivio... Možda su takve stvari radile u drugom
vremenu kada su i sami filmovi doslovno izgledali prirodnije i lepše, vreme
kada film nije bio rađen na traci i napravljen samo kako bi se napravio.
Još jedna osoba zbog koje sam gledao
film jeste reditelj Geret Edvards. On nije stranac visokobudžetnim serijalima. Odradio
je okej posao na „Godzilla“ filmu, a njegov rad na „Rogue One“ ostvarenju je stvarno
izvrstan i učinio je taj film nečim zaista posebnim. Takođe, njegov film „The Creator“
je jedan od potcenjenijih filmova proteklih nekoliko godina. Svakako, Edvards
je dobar izbor za osvežavanje „Jurassic Park/World“ serijala, ali u praksi to
izgleda malo drugačije. Jeste nam dostavio još jedan vizuelno spektaktularan
film, ali to je to. „Rebirth“ nije ni blizu potpunog paketa kakvi su njegovi
prethodni filmovi, pa čak ni na vizuelnom nivou ne odskače previše od
prethodnih.
Dok su prošle filmove glumački
ispunjavali Kris Pret, Brajs Dalas Haurd i neki drugi nebitnjakovići kojih se
iskreno i ne sećam, „Rebirth“ donosi „novu krv“. Skarlet Johanson je najzad pronašla svoj novi visokobudžetni
serijal, nakon što je ispala iz MCU. Ovde igra Zoru, koja je navodno specijalac
plaćenik. Johanson je i ranije igrala opasne žene ubice, ali ovde mi ne odaje
utisak takvog lika. Svakako, za potrebe ovakvog filma je bila sasvim kako
treba... Ništa van okvira očekivanosti za ovakvu ulogu, ali je zanimljivo kako
je koriste na svim promotivnim materijalima u nadi da će privući publiku.
Pored nje je tu Džonatan Bejli, koji
ispunjava tropu nespretnog stručnjaka upletenog u nešto opasno po život. Bejli
je bio sasvim u redu ovde, pritom možda je i meni omiljen od svih izvođenja,
ako ih uopšte mogu tako nazvati. Volim takve likove u filmovima, a Bejli se
odlično snašao i dobro ga je preneo.
Tu je i Maharšala Ali, otelotvorenje
trope lika koji je radio sa glavnim likom nekada, a sada biva unajmljen da
odradi još jedan posao za mnogo para, verovatno poslednja gaža... Lepo je
videti Alija u nekoj većoj ulozi i žao mi je što nikako da dobijemo MCU „Blade“
film koji je već više godina u produkcionom paklu.
Tu su i ostali likovi i glumci, ali
su svi samo tu kako bi ispunili ono što se već od takvih likova očekivalo. Nemaju
trunku šarma ili dopadljivosti i svi su samo tu kako bi uzeli pozamašnu sumu
novca. To je sve okej, ali onda barem napravite nešto vredno gledanja i za čim
bi publika zapravo marila.
Ako nešto mogu da pohvalim, to jesu
fantastični vizuelni efekti. „Rebirth“ izgleda prelepo i uživao sam u svim
tropskim lokalima i dizajnovima novih/starih dinosaurusa, kao i u divno
vizuelno skrojenim akcionim sekvencama. Efekti su stvarno na izvanrednom nivou
i ako planirate da gledate ovaj film, računajte barem na tu pojedinost da nosi
čitavih prenabudženih dva i po sata koliko film traje.
Nažalost, sam naslov filma („World“)
označava da su dinosaurusi najzad kročili van ograničenih okvira parka. Iako su
to tizovali još od kraja prvog filma, nikada nismo stvarno dobili to kako
praistorijske životinje žive rame uz rame sa nama i to je veliko razočarenje. Imali
smo mali uvid u to u prošlom filmu, ali sam se nadao da će „Rebirth“ malo više
od par nebitnih prolaznih scena posvetiti tom stvarno zanimljivom narativnom
toku koji se kriminalno malo istražio. Nadam se da će barem u nastavku (koji će
sigurno postojati), da barem više odu u tom pravcu, koji bi sigurno bilo nešto
novo i sveže za serijal.
„Jurassic World: Rebirth“ je još
jedan nebitan film u ovom davno otrcanom serijalu. Pun je izlizanih tropa, nezabavnih
likova i dosadnih, ali vizuelno izvrsnih situacija. Likovi nemaju ni trunku šarmatnog
karakternog temelja koji fali kako bi bili i iole zabavni, scenario ne daje
ništa što već nije bilo viđeno u ovom serijalu previše puta, a režija je
odrađena klasično za moderni Holivud: na traci. Ako išta, muzika Aleksandra Desplata
je bila divna za slušanje, a i vizuelni efekti su najbolji do sada. Sve u svemu,
ako vam je potreban neka vizuelno spektakularna u najboljem slučaju medikritetna
avantura, ovo je film za vas i eto, pogledajte je barem na najvećem platnu
mogućem! Nije najbolji u serijalu, ali je svakako bolji od prošla dva, ako vam
to nešto znači! Vidimo se za tri godine kada ću verovatno ponavljati iste reči,
jer je film za svojih sedam dana od kako je izašao zaradio preko $300 miliona.
Comments
Post a Comment