Još jedan julski film iz velike multimedijalne
franšize! Ovaj put je u pitanju jedan od, ako ne i najpopularniji superheroj
ikada, Supermen... Pritom, ovaj superheroj je jedan od najstarijih koji su još
uvek i te kako popularni, nastavši daleke 1938. godine! Mnogo je zavisilo i još
uvek zavisi od toga. „Superman“ je prvi film u novom „DC“ svetu koji će
međusobno da povezuje: filmove, serije, video igre i stripove u jedan
kolektivni univerzum nazvan „DC Universe“ (DCU). Pored toga što služi kao začetak
novog podeljenog sveta, imao je i zadatak da Supermena ponovo digne u žižu
popularne kulture i udalji ga što više od tmurnog, depresivnog i bezbojnog osećaja
koji su odavali unosi u već iščezli „DCEU“. Dakle, da li je „Superman“ uspeo u
svom zadatku, a da je pritom dobar film sam za sebe? Ukratko rečeno, rekao bih
da jeste.
Svi znaju priču o Supermenu.: poslednji sin
udaljene planete Kripton biva poslat na Zemlju kako bi nastavio nasleđe svog
naroda kroz pomoć čovečanstvu pomoću svojih izvanrednih moći... Reditelj i
scenarista Džejms Gan shvata da je ovaj lik jedan od najpopularnijih ikada, te
nas baca u sred priče, bez prethodnih pojašnjavanja njegovog porekla. Supermen
mora da balansira svoj život na Zemlji kao novinar Klark Kent i svoje nasleđe
kao Kal-El. Nakon što je zaustavio sukob između dve zaraćene države, vlada SAD
počne da se brine za njegove moći i tu otpočne lavina problema koji će otkriti pravo
lice superheroja, ali i superzlikovca Leksa Lutora...
Reditelj Džejms Gan nije stranac
superherojskim filmovima, radivši na „Guardians of the Galaxy“ filmovima u „MCU“,
kao i „The Suicide Squad“ za tadašnji „DCEU“. Takođe, on je jedan od kreativnih
vodilja novog „DCU“, te je bio savršen izbor da predvodi i prvi zvanični unos u
taj sveži svet. Njegovo uključenje u projekat na nivou režije i pisanja
scenarija me je istovremeno brinulo i radovalo. Gan savršeno zna kako da
prenese osećaj stripova na veliko platno, ali mu je glavni fokus uglavnom na
nekim uglavnom nepoznatim likovima koje on onda učini poznatim svojim
dovitljivim humorom (koji je i jedan od problema ovog filma) koji se nevoljno
spoje u disfunkcionalni tim i onda se zbliže i shvate poentu zajedničkog rada i
prijateljstva! Ima toga i ovde, a to je više mač sa dve oštrice...
„Superman“ je Džejms Gan film, a to sa sobom
nosi i dobre i ne toliko dobre stvari. Sa jedne strane, Gan odlično zna kako da
vizuelno ovekoveči stripovske likove, ali sa druge strane ima i dosta
nepotrebnih „duhovitih“ momenata. Volim Ganov humor kao i svaki drugi fan, ali
ponekad može i da iskulira. Taman kada krene neki preko potrebni emotivni
momenat između likova, Gan ih poseče u tom trenutku nepotrebnim humorom koji samo
slomi emotivnu povezanost između publike i likova. Pritom, „Superman“ je prvi
film u novom univerzumu i ako je negde povezanost sa likovima bitna, to je u
ovom filmu. Svakako, Gan je generalno odradio dobar posao i ovaj film odiše
dušom i energijom ljubavi na svakom polju. Drago mi je da se nije ustručavao da
nam prikaže dosta vedrijeg, pozitivnijeg Supermena, sa svim poznatim elementima
neke njegove priče. Naravno, ovaj film ne bi radio da nije odabran dobar glumac
za naslovnog lika.
Dejvid Korensvet je Supermen. Prvi put kada
je najavljen mi se činio kao čudnim izborom, jer baš liči na Henrija Kavila,
ali završivši film sam ubeđen da je ovo najbolji Supermen kojeg smo dobili u
ovom veku. Žao mi je, ali je Kristover Riv još uvek najbolji Supermen! Nego, Korensvet
je doslovno dašak svežine za adaptacije ovog lika. Ovaj Supermen nije tmuran,
depresivan i tužan što nosi teret celog čovečanstva usled svojih izvanrednih
moći... Da, ovaj Supermen se zapravo smeje! Pritom, daleko od toga da je
savršen: greši i gubi bitke kao svako drugo ljudsko biće. Nije bez mana, ali se
trudi da najbolje što zna štiti Zemlju. I to kako!
Ovaj Supermen je onaj kojeg sam zavoleo kao
baš mali... On JE superheroj. Spašava sve i trudi se najbolje što može! I to je
to. To je Supermen kojeg sam čekao... Korensvet je kao neki miks svih
prethodnih igranih verzija ovog lika i iskreno nemam zamerke za njegovo
izvođenje... Kupljen sam! Pritom, iako Riv još uvek najbolje radi dinamiku Supermen/Klark
Kent, Korensvet se isto dobro snašao! Drago mi je da smo najzad videli malo i Klarka
u akciji, jer smo takvih priča imali kriminalno malo u „DCEU“.
Gde je Supermen, tu je i Luis Lejn! Nju ovaj
put igra Rejčel Brosnahan i slično kao Korensvet, ona je kombinacija svih
prethodnih verzija novinarke Lejn (osim Ejmi Adams). Brosnahan je možda i meni
omiljena Lejn do sad... Istraživačka je novinarka koja će učiniti sve kako bi
došla do svoje priče! Prethodne Lejn su bile manje više slične, ali se ova baš
ističe i jedva čekam da vidim kako će se njen lik razviti u budućim „DCU“
projektima.
Nažalost, ono što me nije u potpunosti
kupilo, jeste odnos između Lejn i Supermena/Kenta. Njihov odnos je u svakoj
verziji donekle u centru pažnje, ali ovde ispunjava sve klišee moguće, ali ne
na dobar način.... Na kraju dođe do svoje kulminacije i samo se određene stvari
dese kako bi se desile, bez preteranog adekvatnog razvitka... Iako je njihov
odnos sladak i dopadljiv, na kraju je ipak maaalo falilo da u njega potpuno
poverujem.
Još jedan lik koji je neodvojiv od Supermena
jeste njegov glavni zlikovac, Leks Lutor. Posle brojnih ultimativno neuspelih Lutor
adaptacija, ovaj put to breme preuzima Nikolas Holt, za kojeg sam bio siguran
da će biti dobar... I da, ovo je onaj Lutor kojeg smo čekali! Savršeno je adaptiran
iz sveta stripova i iako isprva počne kao neki zloća iz crtanog filma, što duže
film traje postaje jasno da je ovo jedna duboko poremećena i psihopatska individua,
pravi pravcati zlikovac! Holt je imao momente koji su me iznenadili i savršeno
je preneo ovog ludaka genijalca na veliko platno. Siguran sam da je ovo tek
početak njegove karakterne evolucije i zanima me u kom pravcu će ići sa nastavcima!
Tu je i „Justice Gang“, trio korporativnih superheroja
koje vodi milijarder Maksvel Lord. Gospodin Terifik, Gaj Gartner i Hokgirl. Oni
su Ganova zona komfora, tim čudnih i neuskladivih heroja. Oni su samo bili
okej, većinski nebitni osim Terifika, koji je bio odličan. Edi Gategi je
savršen za Terifika i njegov deo priče koji je bio iznenađujuće bitan je i
jedan od boljih u filmu. Nejtan Filion nije izlazio iz granica očekivanosti,
dok je Izabela Merced bila sasvim nebitna, osim jedne scene u kojoj je mogao da
je zameni bilo ko... Svakako, „Justice Gang“ je sladak tim koji će sigurno
imati veću ulogu u kasnijim projektima!
Film je ispunjen sa još dosta likova. To bi
se očekivalo za jedan stripovski film, ali stvarno nije svako bio preterano
bitan. Neki likovi jesu presudni u stripovima i verovatno će tek biti u „DCU“,
ali su ovde samo bili tu kako bi bili tu, a to nikad nije dobro. Prostor koji
su ti likovi dobili je mogao da se iskoristi za razvoj bitnijih likova... Svakako,
bilo je kul videti još neke bitne likove iz stripova, ali su na većem planu oduzimali
od celokupnog iskustva.
Naravno, kao i svaki superherojski film, tako
i „Superman“ ima akcije na pregršt. Nažalost, ona ubrzo postane repetativna i na
kraju i dosadna. Gan se trudi da nam podari neke varijacije na BESKONAČNO UDARANJE
DVA NEUNIŠTIVA LIKA, ali na kraju postane samo jedno veliko akcijaško opšte
mesto. Za divno čudo, film nema toliko onih „ganovskih“ akcionih scena, osim jedne
u kojoj Terifik kida! Akonto akcije, vizuelni efekti su odlični! Iako imperfektni,
vrlo se lepo slažu se sa estetikom koju Gan gađa i na tom polju je film uspešan!
Sviđa mi se kako su kompozitori Džon Marfi i Dejvid
Fleming odlučili da se uglavnom baziraju na stvarno vanremenskom skoru Džona Vilijamsa
iz originalnog filma 1978. godine. Obojica su veterani filmske muzike, ali ovde
su stvarno odradili odličan posao. Inspiraciju crpe iz klasičnih superherojskih
kompozicija stvarajući novu, vedru i entuzijastičnu originalnu muziku koja
savršeno prati narativ i zvučno oslikava zanimljive likove. Takođe, ima i
momenata Hansa Zimera i njegovog rada na „Man of Steel“, sa dašcima električne
gitare. Slično kao i sve ostalo u filmu, muzika je kombinacija svih prethodnih
verzija ovog vanvremenskog lika!
Jednostavno rečeno, „Superman“ je samo
trebalo da ne bude loš film; da slomi već prokletstvo većinskog neuspeha „DC“
filmova. Uspeo je u tome i daleko od toga da je loš film! Klasičan je
superherojski film pun klišea i čizi, kempi humora što je vrlo dopadljivo i
sveže! Gan je odlično preneo Supermena na veliko platno i dostavio nam nešto zanimljivo
u moru sličnih superherojskih filmova. Njegov humor je bio nepotreban u nekim
trenucima, ima i nepotrebnih likova, kao i dosadne akcije, ali generalno je film
koji mi nije dosađivao niti terao na zevanje. Zabavan je i vratio je entuzijastičnog
Supermena koji je srećan i voli i slavi život, a to je meni skroz dovoljno da
ovaj film smatram uspešnim!
Comments
Post a Comment