Skip to main content

The Fantastic Four: First Steps (2025) - Recenzija Filma

 


Od kada je najavljen, „The Fantastic Four: First Steps“ je žario i palio umove i gorućih MCU fanova, ali i onih koji su već postepeno počeli da odustaju od nekreativnog zbrkanog haosa od filmova i serija u šta se pretvorio ovaj podeljeni superherojski univerzum koji je nekada pucao od potencijala. Uspeo je da stvori oko sebe određenu radost i ushićenost koju malo koji slični film učini. Sa fantastičnom (hehe) reklamnom kampanjom i dobrom distribucijom stvorenog hajpa, MCU je na kratko podsećao na onaj od pre oko deceniju, kada je ovaj studio bio na svom vrhuncu. Gađali su visoko, jer su ipak morali da se sukobe se superherojskim gigantom poput filma „Superman“, začetkom novog DCU koji je isto tako imao štošta da dostavi publici....

Naime, ovaj film je trebalo da bude nešto drugačije, nešto novo od već ustaljenog, formulaičkog i donekle otrcanog MCU... Da li je treći MCU igrani film 2025. godine, kao i treći julski blokbaster, uspeo da povrati duh nekada kreativnijih superherojskih priča ili je još jedan u nizu filmova koji je samo snimljen kako bi fabrički, veštački to učinio i zaradio brdo novca usput? Četvrta ekranizacija Marvelove prve porodice, četvrta sreća! Zar ne?

Prvo i pre svega, ovaj film je smešten u alternativni univerzum. Dok se ostale MCU priče primarno dešavaju na Zemlji 616, fantastična dešavanja ovog ostvarenja je smešten na Zemlju 828. Ta činjenica je odmah primamljiva, jer ne morate da gledate sve prethodne filmove kako biste uživali u ovom, a i autorima daje dovoljno prostora da se fokusiraju na dobru zasebnu priču bez brige da li se povezuje dobro sa ostatkom MCU, što je donekle i učinjeno... Takođe, dozvoljava i veliku kreativnu slobodu ekipe za dizajn, jer je u pitanju retro futuristički svet inspirisan šezdesetim godinama, te je bilo i zabavno uočiti sve detalje alternativnog Njujorka i kako (ni)je sličan sa našim!

Publika je bačena u svet u kojem Četvorka glavnih likova već četiri godine brani Zemlju, što je pametno pokazano kroz televizijski specijal koji dočarava sve načine na koje su bezbroj puta spasili svet. Oni su naizgled jedini superheroji ovog sveta i vrlo im dobro ide, sve dok se ne susretnu sa najvećom pretnjom do sada! Galaktus, proždirač svetova, je na putu ka njihovoj Zemlji, koja je odabrana da bude sledeća na njegovom naizgled beskonačnom meniju! Gospodin Fantastični, Nevidljiva Žena, Ljudska Baklja i Stvar moraju da udruže snage kako bi ponovo zaštitili svet, ali i svog budućeg najmlađeg i potencijalno najmoćnijeg člana, na kojeg se (iz nepoznatih razloga) Galaktus nakomio...

Narativ je vrlo poznat i već upečatljiv za filmove ovakve vrste, što isprva i nije problem, ali jeste kada se gledajući film stekne osećaj da je ceo projekat prošao kroz mnogo problema iza kulisa. Poznato je da je film pretrpeo mnoga skraćivanja i da su ga premontirali više puta, te je ostao na ovoj dužini od od 115 minuta, čineći ga jednim od najkraćih MCU filmova do sada.... Manje od dva sata nije dovoljno da se upoznamo sa četiri nova lika, pa i da verujemo u njihove međusobne odnose, kao i da uspemo da uplivamo kako valja u ovaj novi zanimljivi svet kojem ipak nije dozvoljeno da diše punim plućima. Nažalost, osećaj pretumbavanja priče, seckanja i lepljenja scena je još uvek primetan i oduzima od potpunog užitka u filmu. Vidi se da su se potrudili da ne ostave takav efekat, ali u par navrata stvarno zasmeta i previše je očigledno... Ne bih se bunio da je sve trajalo još nekih pola sata, jer za film koji uspostavlja nove likove i zaista zanimljiv svet je ipak potrebno vreme...

Reditelj Met Šakman je pretežno televizijski reditelj i to se očajnički vidi... Iako ima toliki svet pred sobom, opet je sve većinski ravno i neambiciozno da ostvari svoj pun potencijal. U par trenutaka vidimo ovaj vrlo zanimljivi novi svet, ali ne postoji osećaj grandioznosti ili volje da se bolje i više vizuelno opiše; rediteljski ceo film izgleda više kao neka baš skupa serija nego veliki bioskopski film... Šakman je režirao seriju „WandaVision“ koja ima sličnu estetiku kao i ovaj film... Sa jedne strane, savršen je izbor za reditelja ovakvog filma, a sa druge strane ipak ono što radi za male ekrane, ne radi i za veliki platno... Iako je linija između filma i televizije svakom godinom manje vidljiva, očigledno još uvek postoji!

Ipak, ono što jeste zanimljivo u filmu jeste mesto gde se dešava, odnosno alternativna Zemlja. Iako publici nije dovoljno dato da u njemu uživa i verovatno su dosta scena građenja sveta jednostavno isekli iz filma... Sa druge strane, kostimi i scenografija odaje osećaj nečeg vrlo kreativnog i pamtljivog za MCU. Izgleda da su se najzad setili da naprave nešto zapravo dobro i unikatno, nešto što odaje utisak opipljivog i realnog, ali opet dovoljno udaljenog od našeg sveta da bude intrigantno. Koliko god sve bilo lepo i fino, nije nam dovoljno dato da u tome uživamo, a trebalo je jer je pitanje koliko ćemo ovog sveta videti u kasnijim MCU projektima...

Još jedna pojedinost koja se neprijatno istakla jeste montaža. Nije bitno kako ste odglumili ili snimili film, bitno je kako je montiran... Dobra montaža može da spasi film, a loša može da ga ukanališe... U slučaju „The Fantastic Four: First Steps“, imao sam osećaj kao da gledam neki video kratke forme; kadrovi se menjaju na par sekundi i ne daje se prostora da se dešavanja na platnu adekvatno obrade... Naravno, u nekoliko scena je montaža primerenija, ali većinski je sve vrlo haotično... Možda moj mozak nije još otupeo od takvog sadržaja na društvenim mrežama, pa mi takva montaža smeta, ali dajte mi vremena... Takav stil montaže ne doliči jednom filmu i odaje utisak zbrzanosti, a verujem da im je bilo teško da skockaju ovaj film usled mnogih skraćivanja i sličnih dešavanja...

Ipak, ovaj film većinski zavisi od naslovne četvorke... Kasting mi je isprva bio čudan, ali što sam više slušao o njima i zamišljao ih u ulogama, sve mi je više imalo smisla zašto su odabrani. Pritom je i ostatak bitnih likova, poput zloće i njemu bliskog Srebrnog Letača, odnosno letačice, glumački dobro isklesan.

Vidno je da je Pedro Paskal u svemu i svačemu prethodnih godina, a samo ove je bio u više velikih projekata. „The Last of Us“ druga sezona, „Eddington“, „Materialists“ i sad kao jedan od bitnijih Marvelovih likova iz stripova, najpametniji čovek u univerzumu, Rid Ričards. Naizgled je dobro odabran za ovog lika, ali mu nije dato dovoljno vremena da se razvije, niti da upije u potpunosti ulogu. Isto važi i za ostatak ekipe, što i krši jedva smisleno postavljen odnos između likova koji za mene nije radio u potpunosti. Nego, Rid je ovde bio za neku prolaznu ocenu... On će navodno da predvodi Osvetnike u predstojećim „Avengers“ filmovima, ali ne znam šta da mislim o tome, jer svoje liderske sposobnosti nije baš pokazao...

Su Storm igra Vanesa Kirbi, koja je svoj potencijal za manje filmove, ali velike uloge, prokockala za prolazne uloge u franšizama. Prošla je kroz svoje u „Fast & Furious“ i „Mission: Impossible“ filmovima, pa je sad MCU došao na red. Priznajem da je savršen izbor za Nevidljivu ženu i njen odnos sa Ridom je bio samo okej. Nisam osetio da su muž i žena koji se vole i slično: poverovao sam u to da su porodica samo jer su to rekli mali milion puta, a ne jer se stvarno oseća da jesu... Su je jedna od bitnijih likova u filmu i isto tako ima svoje centralne momente koji su mi se dopali. U prošlim igranim verzijama, njene moći nisu dolazile do izražaja, pa je bilo fino videti ih ovde u punom jeku.

Dva lika koja su radila za mene su Džoni Storm i Ben Grim, koje odlično igraju Džozef Kvin i Ebon Mos Bakrak. Obojica su mi bili svetle tačke filma i svaki trenutak sa njima je bio vrlo prirodan i opuštajuć. Poznato je da se oni često raspravljaju kroz neprimerene šale na granici sa bezobrazlukom i priznajem da je njihov odnos sa stripova adekvatno prenet na veliko platno! Najzad je Džoni dobio svoj deo priče gde se pokazuje da nije samo flert majstor, već i genijalac za sebe, dok su i Benu dali malo na karakteru... Nažalost, očigledno je i Benova priča ostala da lebdi u montažnom limbu, a bila je preko potrebna... Ipak se ne može u jedva dva sata razviti sve kako valja, ali su Džoni i Ben bili odlični!

Adekvatno prikazivanje Galaktusa je priželjkivano već duže vreme. Kada sam čuo da će ga igrati zaista posebni Ralf Ineson, znao sam da će ova verzija biti odlična! Prve scene sa njim su bile najbolje u filmu, ali vrlo brzo postane samo još jedan zlikovac nedelje koji je pobeđen na kraju... Od premoćnog bića je spušten na još jednog MCU zloću sa protraćenim potencijalom, iako je bilo vrlo kul najzad ga videti ovekovečenog barem na vizuelno izvanredan način. Ipak se nadam da ovo nije poslednje od njega i da ćemo ga tek videti u narednim projektima!

Velika kontroverza je bila oko Srebrne Letača, koji je ovaj put letačica koju igra već glumački proverena Džulija Garner. Lično mi promena pola nije smetala, ali je još jedan lik kojem je očajnički trebao dodatni razvoj, kako bi njene akcije u filmu imale još veću težinu... Još jedan je lik čiji je karakterni razvoj osakaćen usled skraćenog vremena trajanja, a zaista je zanimljiv lik, a pogotovo vizuelno!

Ono što je veliki plus filma, jesu vizuelni efekti! MCU je najzad ponovo lep za gledanje i nadam se da je vreme otrcanih i jednostavno rečeno ružnih vizuelnih efekata prošlo... „First Steps“ je vizuelno većinski izvanredan film i jedan je od lepših MCU izdanja do sada! Izvesno je da će nastaviti u tom pravcu i da će ovaj univerzum superherojskih filmova biti još lepši pred svoj kraj, odnosno restart nakon „Avengers: Secret Wars“...  

Iako nije stranac superherojskim filmovima, kompozitor Majkl Giakino je muzički prijatno iznenadio... Savršeno je utkao u note osećaj novog MCU sveta i grandioznost ovih likova... Stvorio je upečatljivu temu za naslovnu četvorku i ostaće upamćena kao jedna od pamtljivjih u celokupnom MCU.

„The Fantastic Four: First Steps“ predstavlja dobar početak najnovije, šeste faze MCU. Najbolja je adaptacija ovih likova do sada... Iako je vizuelno lep i slično, opet mi nije toliko valjao na polju narativa, očigledno je stumban i montiran milion puta, usled mnogo promena iza kulisa. Nekako je i zbrzan, što mi se nije baš dopalo. Nažalost, nisam mnogo poverovao u odnose između likova, a ni na njihovom razvoju nije mnogo uloženo, što dosta omekšava finalni utisak... Odabrana glumačka ekipa je savršena i dobro radi na papiru, ali je očigledno ušteđeno na njihovom preko potrebnom razvoju, kao i razvoju vrlo zanimljivog sveta, kako bi film trajao prihvatljivih 115 minuta... Svakako, film je dobar prvi korak (hehe) ka boljem, lepšem i kreativnijem MCU, taman kada sam izgubio svu nadu da može da bude takav!

OCENA: 3/5

Comments

Popular posts from this blog

Lazarev put (2024) - Recenzija Filma

  Podržavam i volim domaću kinematografiju, kakva god da je. Jeste da je muče raznorazni kreativni i produkcioni problemi, ali ima nekog pomaka. On možda nije ogroman, ali je bitno da je postojan. U poslednje vreme, domaća ostvarenja ostavljaju mnogo za poželeti, ali se ponekad nađe neki projekat koji se odmah čini drugačijim i vrednim pažnje. Takvi filmovi su neretko neispraćeni i neshvaćeni dovoljno („Heroji“), ali je nažalost takva sudbina nekih filmova. Od prvog trejlera je bilo vidno poznato da će novi domaći film „Lazarev put“, biti nešto drugačije. Da li u ovom slučaju drugačije znači dobro? Nakon godina provedenih na neimenovanom grčkom ostrvu, ulični umetnik Lazar, želi da se vrati kući. Taj poduhvat mu otežava ostrvska birokratska služba, koja ga šalje od jednog službenika ka drugom, usled nedovoljno prikupljene papirologije. Svaki susret sa njima biva čudniji od prošlog, svaki zazire po malo dublje u njegov lični život i psihu. „Lazarev put“ je film o povratku kući jedno...

Pored nas (2024) - Recenzija Filma

  Pre skoro deceniju je domaću publiku u bioskopima dočekao film Stevana Filipovića, Pored mene. Bio je i te kako uspešan, a između ostalog je dobio glavnu nagradu na „Filmskom Festivalu u Puli“, kao i na „Festivalu filmskog scenarija“ u Vrnjačkoj Banji. Bio je solidan filmski paket, uzimajući poznatu premisu srednjoškolaca koji su zaglavljeni u školi, ali dajući joj malo balkanski šmek. Za to što je bio, bio je i te kako sladak i zapravo skroz dobro izdanje Filipovića, a isto se ne može baš reći za nastavak koji je u bioskope stigao čitavih osam godina nakon prvog, odnosno 2023. godine. Pored tebe je bio znatno slabiji film, pun narativnih štucaja, ali se pohvaljuje što su uspeli da snime takav film za vreme karantina, a i sa pojavom lika Novice se potvrđuje da su svi filmovi Stevana Filipovića smešteni u isti univerzum (jer se Novica pojavljuje i u filmu „Šejtanov ratnik“). Treći film, Pored nas, je trebalo zapravo da bude drugi, ali su autori iskoristili karantin za vreme pande...

Izolacija (2024) - Recenzija Filma

  RECENZIJA JE BEZ SPOJLERA! Igranje Holivuda nije strana pojava u domaćoj produkciji filmova/serija. Zapadnjački filmovi su neretko bili i ostali inspiracija mnogim scenaristima i rediteljima sa ovih prostora. Katkad je to poigravanje i opravdano, ali ove godine je publika već dobila takav jedan film, u vidu neproslavljenog „akcionog trilera“ Poslednji Strelac. Dok je to bio (malo je reći) mizeran domaći upliv u John Wick svet, Izolacija Marka Backovića je ipak nešto malo drugačije, više naginje ka trileru sa elementima horora. Može se reći, M. Najt Šjamalan na domaći način, uključujući i dobre i loše stvari po kojima je ovaj reditelj poznat. Možda je tu ipak više ovih loših... Mladi perspektivni biolog Jovan dobija visoko plaćeni posao u struci, sa malim obrtom. On mora da bude sam u dubini planine, okružen surovom divljinom. Misteriozni posetioci u noći i čudni pozivi ga uveravaju da se uvalio u nešto uvrnuto što će ga koštati zdravog razuma, a možda i života... Jovan je tu kak...