Još jedan mesec, još jedan horor
film... Ova godina je vrlo brzo postala jedna od produktivnijh za horor žanr. „Bring
Her Back“, „Weapons“, „The Monkey“, „28 Years Later“, „Final Destination:
Bloodlines“, „I Know What You Did Last Summer“ i mnogi drugi slični filmovi su obasjali velika platna ove filmske
godine: neki sa manje, neki sa više uspeha. Svakako, jedno je sigurno: 2025. je
godina horora, a sredinom oktobra je publika dobila još jedan! Ne samo da je u
pitanju film strave i užasa, već i nastavak na „Black Phone“, adaptaciju
istoimene kratke priče sina Stivena Kinga, Džoa Hila. Pa, da li je ovaj telefon
ipak trebalo da ostane ugašen?
Pre više od tri godine, prvi „Black
Phone“ film me je iskreno prijatno iznenadio. Uzimao je sve već poznate
narativne trope sličnih horor izdanja i dobro ih je iskombinovao da se ipak na
kraju dobilo nešto osvežavajuće. Na rediteljskom polju, intrigantno su kombinovani
ograničenost prostora i kvalitet priče kako bi nam najbolje moguće dočarali nepriliku
glavnog lika. Skot Derikson je iskusan horor reditelj i to se videlo u načinu
na koji je pristupio istom. Pritom, gledajući na to da je bio adaptacija sina
kralja horor literature, postojala su određena očekivanja koja je trebalo da
ispuni... Ipak, „Black Phone 2“ nema te „štake“ niti opravdanje da postoji:
vrpolji se u potrazi za relevantnošću u moru vidno boljih ovogodišnjih horor
izdanja!
Četiri godine nakon što je pobegao od
„Hvatača“, Finija Blejka i dalje muče traume zatočeništva. Njegova sestra, Gven,
u snovima prima pozive s crnog telefona i viđa uznemirujuće prizore tri dečaka
koje neko progoni u zimskom kampu. Uz neočekivane saborce, oni odlučuju da reše
novu paranormalnu zagonetku, istovremeno se mentalno boreći sa ubicom koji je u
smrti postao moćniji, ali i za njih važniji više nego što su mogli da zamisle...
„Hvatač“ se vraća da im pokaže da je smrt samo reč!
Gledajući na činjenicu da je pre
četiri godine „Black Phone“ uspeo da ostvari profit od preko $140 miliona,
nastavak je bio neminovan! „Black Phone 2“ ne samo da narativno i vizuelno
uzima inspiraciju iz popularne kinematografije osamdesetih, već i celokupni
osećaj tadašnjih horor nastavaka: donekle promena celog fazona, ali nemogućnost
da doživi uspeh koliko toliko dobrog prvog filma. Pritom, prvi film nije ni bio
toliko upečatljiv da nastavak mora da mu ostane privržen, ali gde se u njemu
ogleda inovativnost?
„Black Phone 2“ ne samo da je smešten
u početak osamdesetih, već je došlo i do promene okruženja. Ovaj put je ekipa u
snežnom ambijentu, izolovana u kampu kod zamrznutog jezera. Pored očigledne
promene prostora zbivanja priče, primat u filmu uzimaju sekvence sanjanja/noćnih
terora koje doživljava Gven. Ti delovi su ujedno i najbolji u filmu i u njima
se ogleda potencijal koji je film prvobitno imao, ali je studio verovatno
zabranio reditelju Deriksonu da ide predaleko sa istim... Dopada mi se kako su
uspostavili ceo fazon sa snovima i sam dodir glavnih likova sa paranormalnim je
bio dobar. Dok je postava bitnosti snova i povezanosti istih sa „onim“ svetom
bila odlična, ipak je njen dalji razvoj pao u duboke ledene vode zamrznutog
jezera narativne zamršenosti i nemogućnosti da se dostigne njen pun potencijal
koji je bio i te kako postojan...
Dok je počeo kao paranormalni triler
sa gnusnim i iskreno iznenađujućim trenucima horora (koji ipak ne odu dalje od
inicijalnog postavljanja „pravila“), od sredine je postao šloki kemp horor koji
ipak ne ode skroz ni u tom pravcu... „Black Phone 2“ je kao neki miks „Friday
the 13th“ i „A Nightmare on Elm Street“ narativnih fazona spljoštenih u produkt
savršen za Gen Z ADHD publiku. Ipak, oseća se Deriksonova vizija koja je vrlo
verovatno negde na pola sputana i pretvorena u „bezbednu“ opciju koju može da
pogleda većina publike jer novac ipak mora da se zaradi!
Mejson Tejmz se vraća u glavnu ulogu!
Ove godine je bio skroz okej u igranom rimejku “DreamWorks” klasika “How To
Train Your Dragon”, te solidno nastavlja svoj glumački niz u serijalima! U svom
drugom izdanju kao horor glavnjak, Mejson nije dostavio ništa neočekivano, što
ne znači da je loše. Imao je dobre momente vredne jednog glavnog lika i
prijatno se vratio u ulogu koja ga je proslavila! U ovakvim filmovima ipak uvek
postoji to jedno glumačko izvođenje koje nosi film. Ovaj put je to bila njegova
sestra, Gven, odnosno Medelin Mekgro: imala je glavne reflektore uprte u nju!
U prvom filmu je Gven rešila ceo
slučaj i još jednom pokazala da njena povezanost sa paranormalnim nije
prokletstvo, već blagoslov! Ovaj put, njene moći nisu samo presudne
za rešavanje slučaja, već i su pokretač same radnje. Medelin Mekgro je glumački
bila najbolja u filmu: ipak je ona zapravo glavni lik... Scene gde sanja su
ujedno i najbolje u filmu, a ona ih vrlo dobro nosi i „prodaje“ publici da je
zaista u snolikom stanju! Glumački gledano, Mejson i Medelin su oboje solidni
horor glavni dvojac i njihov odnos se dodatno produbio, a nisu izgubili na
hemiji koja je u prvom filmu bila jedna od boljih pojedinosti.
Ulogu „Hvatača“ reprizira Itan Hok! Njega
je uvek dobro videti, a pogotovo kada izlazi iz zone komfora. Igrajući
maskiranog psihopatskog ubicu dece svakom dekadom postaje sve manji izazov,
gledajući na to da postoji već mali milion takvih likova. Iako je bio
prisutniji i znatno bolji u prvom filmu, ipak ga je kul videti kako igra nekog
malo drugačijeg lika. Očigledno je da je Hoku bilo i te kako zabavno da se
vrati u ovu ulogu. Uvek je zanimljivo osetiti entuzijazam glumca kako se
pretapa sa velikog platna na publiku, a pogotovo kada je taj glumac Itan Hok!
Pa, da li je film strašan? Ne toliko
koliko je mogao da bude. Oseća se da je Derikson mogao i te kako dalje da ide
sa horor elementima koji ipak postoje u filmu. Svakako, određeni elementi jesu
jezivi i ujedno najbolji deo filma: voleo bih da je ceo film bio takve prirode.
Nažalost, kao i još neki ovogodišnji horori, odlazi u neistražene teritorije tonalne
neusaglašenosti... Iz slešera prelazi u kempi horor koji onda prelazi u neki PG-13
horor za tinejdžere i finalna horor smesa je teško svarljiva i odaje utisak
nesposobnosti da se skocka barem JEDAN takav dobar horor film. Jednostavno
rečeno: autori kao da nisu znali šta žele...
„Black Phone 2“ je nepotreban
nastavak koji se očajnički povezuje sa zapravo iznenađujuće dobrim prvim
filmom. Osrednja je kombinacija svih narativnih tropa i klišea prethodnih
sličnih horor filmova i sigurno je bolje da se pogleda po koji takav film
prošlosti, nego ovaj. Ako ipak želite da ga pogledate, ne dižite očekivanja
previsoko, već pokušajte da zaboravite svako slično ostvarenje i barem ćete
malo uživati (ili samo pogledate prvi film)! Nažalost, „Black Phone 2“ je još
jedno oličenje mediokritetnog ovogodišnjeg ostvarenja koje je ipak moglo mnogo
bolje - da su se neki elementi razvili malo inovativnije i usaglašenije. Ovde
negde duboko postoji filmski poziv na koji treba da se javite, ali ovako kako
stoji, ovaj možete i da pošaljete na telefonsku sekretaricu!
Comments
Post a Comment