Pre dve i po godine smo dobili klasičan „Blumhouse“ film: jeftin horor koji pomoću kombinacije jednostavne premise, malo lokacija i nekoliko kul akcionih/strašnih momenata zaradi brdo para. Da, takav je bio „M3GAN“, koji sam sa razlogom izbegao da gledam u bioskopu jer je izgledao kao klasičan horor/triler pomenutog tipa, a to je već brzo postalo otrcano. Zato nisam nameravao da pogledam ni nastavak; izgledao je kao skoro pa isti film, oslanjajući se na identične trope i probleme prvog, bez trunke inovacije ili čak pokušaja da se odradi nešto drugačije... Ali eto, otišao sam u bioskop i zajedno sa još dve osobe u celoj sali pogledao ovaj čudni miks komedije i tehno trilera za koji barem mogu da kažem da je nešto što nisam očekivao... Nakon što je osnovna tehnologija za M3GAN robota ukradena i zloupotrebljena od strane moćnog odbrambenog dobavljača kako bi se stvorilo oružje vojne klase poznato kao „Amelija“, žena koja je stvorila M3GAN, Džema, shvata da je jedina opcija za spas...
U moru, odnosno okeanu, mediokritetnih filmova koje možete vrlo lako da preskočite u bioskopu, retko kad se nađe neki za koji možete da kažete: “E, za ovaj film moram da izdvojim krvavo zarađen novac, a i još vrednije vreme!“. U poslednjih nekoliko godina su za to mene bili filmovi poput: „John Wick: Chapter 4“, „Mission: Impossible – Dead Reckoning Part One“, „Oppenheimer“, „Avatar: The Way of Water“ i „Top Gun: Maverick“, između ostalih. Specifično je bitan ovaj poslednji, koji mi je povratio osećaj gledanja visokobudžetnih letnjih spektakala dok grickam kokice i pijem nezdravo gazirano točeno piće. „Maverick“ je bio čistokrvni akcijaš, oda nekom prošlom dobu snimljena fantastično i nerealno dobro. Drago mi je što mogu reći da nam je ova godina poklonila jedan sličan takav film. Iako su taj film i ovaj slični po mnogo čemu, ipak ih ne treba porediti. „F1: The Movie“ nema toliko šarma ili jake temelje kao prethodno pomenuti film, ali da li ima to što mu treba da postane hit ove ...